Tajna zla je duboka i široka, uvijek spremna otkriti se onome tko ponire u nju zaodijevajući sebe grijehom i odorom svijeta, taštinom i zavodljivom ljepotom. Tajna isprazna i propadljiva zaodjenuta svjetlucavim plaštem lukavosti i izokrenutih vrijednosti megalomanskih prohtjeva, zapravo jedno otvoreno smetište vremena i prolaznosti na kojem se oni krajnje zavedeni od kneza laži hrane zatrovanim jelima i svim bljuvotinama serviranima na lijepo postavljenom stolu. Tu hranu ti isti pokušavaju servirati na našem stolu života, unoseći je u naše domove u blještavo zapakiranoj ambalaži kako bi se zamaskirala trulež ispod nje, vješto ukrašenoj fikcijom pogubne nauke i dobro probavljivom da bi se kamuflirala ucjenjivačka mreža o koje će se saplesti organizam duha i naposljetku ugušiti srce života.
U toj igri smicalica, trikova i obmanjivanja ne preostaje ništa drugo nego postati pasivni igrač na terenu života, okovan lancima i okovima s prekinutim nitima nebeske stvarnosti i spasonosne veze. A sve se to dogodi kad izgubimo jednu iskrenu i pravu, nevinu i čistu "jednostavnost" jer ona se ne hrani na raskošnom stolu, niti ne jede sa poda ostatke,niti smećem što zavodnik ostavlja iza sebe, ona se hrani svjetlom i nebeskom rosom trčeći kroz terene života slobodno i bez straha jer zna da nit po kojoj ruka Svevišnjeg dolazi do nje upravlja i čisti staze od svakojakog smeća, uklanja zamke i kamenje spoticanja i što je najvažnije uvijek drži svjetlo vjere upaljeno kada noć prekrije boje života. Nit po kojoj Ona kao nebeski znak silazi s brda spasenja i kao Odvjetnica čovječanstva stoji na raskrižju naših odluka, na razdjelnici dvaju putova.
I kako je Gospa rekla Vicki već na zemlji mnogi žive određeni pakao svojom voljom, zato što su to željeli. Svjesno robuju znanju izniklog iz podzemlja magije i nevjere,izvrnutih istina i razvrata, inficirajući virusom laži svoje bližnje ugrizom zla. Gospa naglašava da je sotona jak , nemožemo mu se oduprijeti vlastitim znanjem, ne možemo ga nadmudriti i pobjediti oružjem koje on koristi već jednostavnošću življenja i nenavezanošću ponudama svijeta. Jednostavnošću koja nije prisnuta davnim teretima i natovarenima promašajima i padovima, jednostavnošću koja ne odiše duhom ezoterije i prividnog mira, jednostavnošću koja prepoznaje istinu u Kristu i glasu koji neumorno već 33 godine poziva na mir u srcima. U danima kroz koje prolazimo šibani vjetrovima svijeta kao najsčvršći oslonac nudi nam drvo križa da na njemu razapnemo svoje grijehe i s njim iskoračimo u mir kojeg neće ugušiti miris sumpora već će miomirisom Uskršnje zore nadjačati i rasplinuti svjetovne planove.
Ako želimo slijediti Gospu noseći svoj križ snagom čiste vjere i iskrene molitve ne smijemo tek polovično prihvaćati Majčinske riječi već djelom potvrditi čuvajući se svega što nas odvodi iz okrilja njezina plašta i nauka svete Crkve. Ako je želimo slijediti nemožemo iznevjeriti nadu priklanjajući se sotoninoj logici i matematici vremena u kojoj moramo iskoristiti blagodati svijeta prijanjajući uz bogatstvo i ugled kao jedini cilj na zemaljskom putu. To nije put u vječnost, to je korak kojim smo zakoračili u vlastiti pakao. Ako je želimo slijediti nećemo jesti sa bogatog stola primamljivih jela, već ćemo sjesti za Kristov stol jedući kruh koji nam se neće oduzeti, a u svjetlu Djevičina glasa koji žubori brdom rajske čistoće prepoznati i otkriti dubinu Gospodinova milosrđa. Okrenimo leđa svijetu, kleknimo pred Onim koji drži svijet braneći nas sa Križa i dočekajmo spremni međugorske tajne.
