„Svi stariji župljani i hodočasnici će se prisjetiti da se već odavno s lijeve strane crkve ispovijedalo, što na ledini, što uz crkvu. Tako je to trajalo godinama. I čini mi se da su se 1993. godine postavile prve drvene ispovjedaonice, njih 11. To je bio jedan dobar početak za sve ono što se kasnije napravilo u pogledu ovih ispovjedaonica koje su napravljene kasnije i koje su danas doista mjesto u koje ljudi dolaze i odlaze ispovjeđeni, a to je za njih velika stvar.
Kad su napravljene te prve ispovjedaonice, onda je ostao jedan neiskorišteni prostor između njih i sadašnje kapelice klanjanja. Neki talijanski hodočasnici su predložili da se na tom mjestu postavi kip sv. Leopolda Bogdana Mandića, potaknuti proglašenjem blaženog Leopolda Bogdana Mandića svetim (16.10.1983.), kao i riječima pape Ivana Pavla II. koji je u nekoliko navrata istaknuo važnost njegova ispovjedničkog djelovanja. Kip je trebao biti u naravnoj veličini sveca, jer je on bio niskog rasta, ali mu to nije zasmetalo da postane velika osoba Crkve.
I onda smo mi malo razmišljali i razgovarali o tome te smo pristali. Talijanski umjetnik Carmello Puzzolo je izradio skicu kako bi to izgledalo. Nakon prihvaćanja njegovog prijedloga, dali smo da se kip izradi i izlije. Dobar dio troškova pokrili su baš talijanski hodočasnici iz okolice Padove tamo gdje je i sv. Leopold za života djelovao. Kip sv. Leopolda postavljen je 1998. godine. Od tada to je postalo mjesto gdje sv. Leopold promatra nas ispovjednike i priprema za ispovijed one koji čekaju. To mjesto postalo je i mjesto molitve za sve hodočasnike koji se utječu ovom svecu – apostolu Božjeg milosrđa.
Priča je vezana uz Međugorje, jer je Međugorje postalo mjesto u koje ljude odasvuda rado dolaze na ispovijed, pa je to jedan logičan korak da taj mali – veliki fratar ispovjednik, pronađe svoje mjesto baš tu, uz međugorske ispovjedaonice.“
