ZADIVIO NAS JE MLADI ROMEŠ
Sve nas je zadivio mladi Romeš. On je katekumen, govorio je nadahnut. Sjedili smo stisnuti u njegovoj maloj kolibi.
Ovo je prvi pohod njegovu selu. On je s druga dva mladića.
Sva trojica su na višim naukama i pohode našu misijsku postaju.
Čuli su mnogo o našemu radu, našem životu, o bolnici, o sirotištu za bolesnu djecu.
Vidjeli su sestre kako poslužuju bolesnike, i to sretne, nasmijane uza svu onu nesnosnu vrućinu.
Vidjeli su malu sestru Mohini kako čisti i njeguje onu bijednu bolesnu dječicu.
Vidjeli su kako smo siromašnim starcima i staricama dijelili odijela i nahranili ih.
I Romeš i njegova dva prijatelja susreli su se s Isusom.
I htjeli su o Isusu više znati pa su nas pozvali u svoje selo.
»Mi smo našli novi život, novi put, novu sreću«, govorio je Romeš.
A meni je do srca dopirala dvijetisućgodišnja jeka Njegovih riječi:
»Ja sam Put, Istina i Život!«
»I tu sreću novog života, vječnog života, mi želimo dati svima.
Siromašni smo. Uz velike žrtve, često i bez hrane, svršili smo višu školu. Sad smo se upisali na seosko sveučilište. Mnogo smo toga i čitali i slušali, no nismo našli sreće.
Previše smo tražili sebe. Nismo pred sobom imali ideala. Ali ova vjera Isusova, vjera davanja, davanja do križa, do smrti, vjera radosnog davanja, divna je vjera.
To je vjera davanja, vjera ljubljenja ...«
Romeš je zastao. Kao da nešto pita očima. Uz njega je sjedio Montoš, učenik Onukul Thakura, moderne, nove struje u hinduizmu, ne uvijek baš prijateljske prema kršćanstvu.
»Montoš, što ti o svemu tome misliš?«, upita ga Romeš. Montoš, mladić nepatvoren, dobre volje, od srca reče:
»Romeš, i ja sam kao i ti tražio istinu. Onukul guru (učitelj) pokazao mi je ovaj put, postao sam njegov učenik.
Ali jedno je činjenica: on nam nikada nije rekao da je on Put, Istina i Život. Milosrdni mi dao snage i jakosti i svjetla da i ja jednog dana mognem upoznati taj vječni Put, tu vječnu Istinu i Život!«
Krasna molitva, uistinu pripravno srce za Njega. Sad sve ovisi o mojim i tvojim
molitvama i žrtvama i za Montoša i za tolike druge duše koje čeznu za Isusom.
A to su milijuni. Sjetih se tada stihova pokojnog mi prijatelja Tomislava Posavca, isusovačkog novaka iz Travnika.
On se pita zašto toliki milijuni još ne poznaju Isusa, pa odgovara:
»Jer vjerni Tvoji molit se boje: 'Dođi Kraljevstvo Tvoje!'«
Ali ima ih mnogo i koji se mole. Među njima ste vi, dragi suradnici i suradnice. I mi smo se s vama sjedinili sjedeći na hasurama u Romešovoj kolibi, daleko, daleko u Bengaliji, nadomak sunderbanskih džunglama.
Osjećali smo se tako blizu vama. Iste misli, iste želje: »Dođi Kraljevstvo Tvoje!«
Uz molitvu bilo je, dakako, i pjevanja sve do u kasnu noć. Romešova majka bila je zabrinuta što će dati za večeru. Nikada oni nisu imali u kući svećenika.
Pripadaju nižoj kasti, pa više kaste nikada ne bi sjele s njima. Ja sam i nju i Romeša utješio neka i ne misle o hrani.
Ovaj razgovor, ovo dijeljenje Isusove ljubavi i sreće najslađa je hrana. No Romeš je ipak poslao svojega mlađeg brata preko rijeke u Korakati gdje je mali sajam, pa je on odanle donio malo čaja.
A pržene riže bilo je kod kuće pa smo svi malo založili, i bili smo sretni. Od onoga malo ostalo je nešto i za dječicu.
Zadnja molitva, pozdrav i blagoslov i hajde na rijeku Ganges.
Plima je. Želio sam prije ponoći stići u zadnje selo Chatta Molakhali.
Bio sam ponešto umoran. Danas je bilo oko šest sati pješačenja no taj svećenički umor nije umor, u njemu je toliko sreće, radosti i snage da sam osjećao da bih još one noći mogao uz Ganges ravno sve do svojega Metkovića na smokve i grožđe!!!
Pa i vas sve pozivam...
Vaš otac Ante
(Članak poslan sredinom veljače 1979. za Glasnik Srca Isusova i Marijina.)
MOLITVA
Bože, u ovim teškim vremenima kada često nemamo vremena jedni za druge, kada smo od raznih briga, nametnutog tempa života izgubili pravi smisao života, udjeli nam milost da po moćnom zagovoru o. Ante zadobijemo sve one kreposti kojima je on obilovao, a nama manjkaju.
Utisni u naša srca želju da te još više ljubimo, da čeznemo za Tobom i da te još više upoznamo, da prepoznamo prave vrijednosti ovoga prolaznog života kako bismo stvorili bolji svijet i pokazali prave vrijednosti svijetu.
Daj da ovaj svijet vidimo očima srca, da prepoznamo da je vjera Isusova, vjera davanja, davanja do križa, do smrti, vjera Radosnog davanja.
Neka nam milosrdni da snage, jakosti i svjetla da i mi poput Romeša upoznamo taj vječni Put, tu vječnu Istinu i Život!«
Gospodine, učini srca naša po srcu svome!
Oče Ante moli za nas!
MOLITVA
Za svjetlo mi molimo, za žar i toplinu tvojega svjetla, Gospodine. Posvuda je mrak.
Hladno je. Hladno je u našim domovima, hladno u srcima, hladno posvuda.
Zebnja nas hvata dok gledamo današnji svijet.
Bez tebe, o Duše sveti, ne možemo.
Dođi i raspali ovaj svijet čistom i žarkom ljubavlju! Raspali nas i očisti, da bismo i mi mogli širiti ovaj tvoj sveti žar.
Tvoju milost, Tvoju ljubav.
Gospodine, usliši molitvu svoga puka, učini u svojoj ljubavi da svi narodi, svi puci, ujedinjeni tvojom Božanskom ljubavlju, mogu tebe slaviti, tebe ljubiti, o vječna Ljubavi!
Otac Ante
MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića
„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…..
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
