Zahvalnost nisu samo riječi i misli, već prije svega djelovanje. Jedini važeći dokaz zahvalnosti je održavanje Božjih zapovijedi. Svojim poštivanjem Božjih zapovijedi pokazujemo svoju zahvalnost Bogu, ali i zavrjeđujemo uslišanje molitvi. Ako se oglušimo na Božje zapovijedi, budući da je pravedan, Bog će se oglušiti na naše molitve.
Zahvaljivanjem ne samo kad nam ide, već i kad nam ne ide u životu, omogućavamo da zahvalnost jača u nama i da svoje vrijeme provodimo više radujući se nego gunđajući. I usred nevolja možemo zahvaljivati na svemu onom drugom što je pozitivno u našem životu, ali i na lekcijama koje kroz svoju nevolju dobivamo.
Bit je u tome da zahvalnost privlači još više toga na čemu možemo biti zahvalni. Time što smo zahvalni povećavamo svoje šanse da pridobijemo i mnogo toga drugoga na čemu imamo razloga biti zahvalni.
Molitva ne bi trebala biti samo traženje, nego i davanje. Drugim riječima, ne bismo se trebali moliti samo kad nešto trebamo, nego i kad nešto dobivamo. Svojom zahvalnošću zaslužujemo ono za što se molimo.
