Tako na početku davanja poruka za župu, pozivajući na molitvu za njezino jedinstvo, Gospa otkriva i zašto je to važno: Jer ja i moj Sin imamo poseban plan s ovom župom (12. 4. 84.).
Budući da taj plan nailazi na snažan otpor sotone, župa je pozvana da mu se odupre molitvom: Draga djeco! Ovih dana sotona se očituje na poseban način u ovoj župi. Molite, draga djeco, da se vrši Božji plan (7. 2. 85.). Taj poziv se u stanovitim vremenskim razmacima ponavlja sličnim riječima: Draga djeco! Pozivam vas da svojim molitvama pripomognete Isusu u ostvarenju svih planova koje on ovdje čini (9. 1. 86.). Katkada je to s naglaskom prave dramatičnosti: Draga djeco! Danas vas pozivam da svi molite da se ostvare Božji planovi s vama i sve ono što Bog želi preko vas!... Draga djeco, ne dopustite da vašim srcima zavlada sotona i da budete sotonska slika, a ne moja (30. 1. 86.).
Te teške riječi mogle bi nekoga navesti na zaključak kako se u tom trenutku u župi događalo nešto posebno uočljivo. Svjedoci toga vremena ne mogu se sjetiti nečega što bi bilo upadno u javnosti. Povod za te Gospine riječi treba tražiti u onom što se u tom času odvijalo u srcima pojedinih župljana, a što je nedostupno našem ljudskom oku. Treba poći od Isusove riječi izgovorene u kontekstu obrane od bezočne optužbe farizeja kako on uz pomoć Belzebula izgoni zle duhove. Naglasivši kako je protiv svake logike i zdravog razuma tvrditi da bi sotona ustao sam protiv sebe, Isus dodaje: Tko nije sa mnom, taj je protiv mene; tko sa mnom ne sabire, taj prosipa (Mt 12,30).
U stavu prema dobru i zlu čovjek ne može biti neopredijeljen. Ako se ne opredijeli za dobro, na strani je zla. To vrijedi i za Božji i Gospin plan sa župom. Tko se svjesno ne opredijeli za nj, samim tim je na strani suprotne stvarnosti, plana sotone.
