Sve što je dragocjeno je i ugroženo. I što je dragocjenije, to je ugroženije. Oduzmete li čovjeku obitelj, osobnost njegove duše, oduzmete li čovjeku osobnost, možete s njim što hoćete. Obitelj, osobnosti, čuvaju i žive Božju povijest na Zemlji. A čovjeka izvan Božje povijesti, jednostavno, nema.
Da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji. Te su riječi uključene samo u jednu Božju zapovijed. Bog nije smatrao potrebnim reći: 'Ne ubij, da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji.' Nije smatrao potrebnim reći: 'Ne ukradi, da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji.' Riječi 'da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji', nije smatrao potrebnim pridodati ni onim svojim zapovijedima koje govore o njegovu imenu i svetkovanju njegova dana, pa čak ni zapovijedi kojom nas poziva da živimo u njegovoj slobodi, u slobodi jedinoga Boga, a ne u ropstvu mnogim božanstvima.
Ne bi bilo dobro previdjeti da nam Bog svojim zapovijedima ništa ne zabranjuje. On nas njima potiče da živimo svjesni svoga dostojanstva. Da budemo sretni ljudi. Uostalom, kako bi bilo moguće ikome zabraniti da bude nesretan, ikome naložiti da bude sretan? Uz to nas potiče da živimo svjesni dostojanstva svakog čovjeka. Da poštujemo pravo svakog čovjeka na vlastitu sreću. I da se, koliko je do nas – koliko god je do nas, potrudimo oko nje.
Da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji. Te su riječi uključene samo u zapovijed kojom nas Bog potiče da poštujemo oca i majku. O tome je Mihaly Szentmartoni, svećenik isusovac, mudro pisao: "Moramo znati da Dekalog nije pisan za djecu, nego za odrasle. Za dijete nije potrebno zakonom propisati da voli i poštuje svoje roditelje, dijete drugo i ne zna nego poštovati i voljeti svoje roditelje. Četvrta je zapovijed napisana za odrasle, podsjetnik njima da ne smiju otpisati svoje ostarjele roditelje…"
Zlatan Plenković, svećenik dominikanac, pošao je korak dalje. "Poštuj svakog roditelja" – govorio je on. – "Poštuj ih, jer su roditelji."
Jer su roditelji. Roditelji žive u jednom posebnom svijetu. U svijetu kojim je potrebno prethodno kročiti, da bi se o njemu moglo, s dužnom odmjerenošću, govoriti. Sažeto je to izrekla Elizabeth Stone riječima: "Odlučite li imati dijete, znači da ste odlučili da vam srce zauvijek boravi izvan vašeg tijela."
Treba znati da je svaka Božja riječ cjelovita, sveobuhvatna. Nikoga ne previđa. Svakoga dotiče. U svakoj se Božjoj riječi svi nađu sabrani. I kao što je u ono vrijeme Bog svojim moćnim prstom u kamenu ploču, u ljudsko srce, upisao svoj poticaj za poštivanje roditelja, mnogo vremena potom, Betlehemsko je djetešce, dok su anđeli svojom pjesmom naviještali da su slava Božja i mir čovjekov jedno, svojim nježnim djetinjim prstom, u povijest čovjekovu, u ljudsku dušu, upisalo riječi bezazlene od siline povjerenja: "Poštuj dijete, da bude života i dobro bude na zemlji."
Poštuj dijete! Poštuj njegovu bezazlenost! Nemoj ga opterećivati onim što ne može ponijeti! Dopusti mu njegovo djetinjstvo, njegov život! Poštedi ga, koliko ti je moguće, svog umora i svoje obeshrabrenosti! Pouči ga odgovornosti za ono što je do njega! Pomozi mu da u njemu uvijek žive sreća i zahvalnost! Poštuj njegovu osobnost!
Poticaji na poštivanje roditelja i djece, u neko životno doba i roditeljima i djeci postaju donekle – pa i odviše – nerazgovijetni. Čak toliko da neki kažu kako roditelji koji prežive pubertet svoje djece, i pritom ostanu normalni, idu ravno u raj. Bilo bi dobro da se roditelji pritom prisjete da su i njihovi roditelji u neko doba trebali preživjeti njihov pubertet. Ako im je blisko pritom misliti da je njihovim roditeljima s njima bilo lakše, dobro je primijetiti da je danas teže, mnogo teže, biti dijete nego što je to bilo nekoć.
S druge strane, u neko životno doba djeca se počinju pitati što imaju zajedničko sa svojim roditeljima. Gotovo ih počinju doživljavati strancima u svome životu. Ili, makar, nerazumnima, nedoraslima životu. U neko su doba ta ista djeca govorila: "Moj tata kaže… Moja mama kaže…" Sad znaju: "Starci pojma nemaju!" Doći će vrijeme kad će ta ista djeca govoriti: "Moj je otac uvijek govorio… Moja je majka uvijek govorila… Moji su roditelji to radili ovako…" Doći će to vrijeme mnogo prije nego što i roditelji i djeca slute!
No, kako u međuvremenu opstati kao obitelj? Kako rasti kao obitelj? Na to je mislio Bog kad je ispisivao svoje zapovijedi, svoje poticaje. Na to je mislilo Betlehemsko djetešce dok je dopisivalo svoje riječi. Njihove se riječi sažimaju u novu zapovijed: Poštuj obitelj da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji!
Poštuj obitelj! Oče, majko! Poštuj obitelj! Dijete! Poštuj obitelj! Poštuj obitelj i neka te ničiji prezir, ničija ravnodušnost, u tome ne omete! Obitelj je mjesto na kojemu najbolje dozrijevaju osobnosti, najrazgovjetnijim postaje čovjekovo dostojanstvo, najživotnijim njegovi odnosi.
Obitelj je danas ugrožena. Osobnosti su danas ugrožene. Ugrožene su, jer su dragocjene. Sve što je dragocjeno je i ugroženo. I što je dragocjenije, to je ugroženije. Oduzmete li čovjeku obitelj, osobnost njegove duše, oduzmete li čovjeku osobnost, možete s njim što hoćete. Obitelj, osobnosti, čuvaju i žive Božju povijest na Zemlji. A čovjeka izvan Božje povijesti, jednostavno, nema.
I o tome nam je Isus govorio kad nas je učio moliti. Moliti Očenaš. Učeći nas Očenašu, upućivao nas je na obiteljski život. Na obiteljski život bez granica. Živjeti obiteljski puna srca. Pune duše. S ljudima i s Bogom.
U tom nam je duhu pozornost usmjerio na četvrtu zapovijed kao na središnji poticaj Božje namjere s čovjekom: Poštuj oca i majku, poštuj dijete, poštuj obitelj – da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji.
Onome tko čitavim bićem moli, čitavim bićem živi Očenaš, onome tko poštuje obitelj, sve Božje zapovijedi, svi Božji poticaji, postaju do dna jednostavni. Do dna razumljivi. Po svima njima Bog želi da dugo živimo i dobro nam bude na zemlji. Da život bude dar kojim će se oni koji se ljube, kojim će se roditelji i djeca, kojim će se Bog i čovjek, uzajamno darivati. Da život bude dar koji će naraštaj predavati naraštaju. Da sav život bude hod u susret čovjeku i Bogu.
Da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji. Da ljudima već na zemlji bude kao na nebu. U tome je sva Božja volja s čovjekom.
