Korizma je vrijeme crkvene godine u trajanju od 40 dana. Dolazi od latinske riječi «quadragesimae « što znači 40. Ona nas želi podsjetiti na Isusov 40-dnevni post u pustinji prije njegova pashalnog misterija. Pashalni misterij uključuje: MUKU, SMRT I USKRSNUĆE. Kršćani to slave na Veliki petak,Veliku subotu i na Uskrs. Uskrs se još kaže i VAZAM. Otuda i naziv vazmeni ili Pashalni misterij. KORIZMA JE VRIJEME POSTA, MOLITVE I DOBRIH DJELA! To su tri oblika izvanjske pokore. Svaki je kršćanin dužan činiti pokoru.
Kako je došlo do imena korizma?
Ima dosta svjedočanstava da je već u 4. stoljeću bilo poznato četrdeset dnevno pripravljanje za Uskrs. Današnji nazivi korizma dolaze iz latinskog naziva Quadragesima = vrijeme četrdeset dana, (odatle i hrvatski korizma) ili od grčkog tessarakoste. Tako je prema latinskom nastalo talijansko ime quaresima ili francusko carem. U nekim germanskim jezicima kao nizozemski se zove vastentijd a dolazi od vrijeme posta. Time je naglašen samo jedan temeljni dio. Engleski naziv lent upućuje na godišnje doba (lengthen - kad dan postaje duži) Kod protestanata se naziva vrijeme muke a nekad je to bilo samo ograničeno na tjedan prije Uskrsa. Novi misal donosi uz Korizmu i naslov Uskrsno vrijeme pokore.
Koji je biblijski temelj? A koji je povijesni?
Biblijski temelj
Kao biblijska pozadina služe svi oni izvještaji koji govore o četredeset dana (ili godina):
40 dana i noći trajao je opći potop (Post 7,14)
40 dana zadržao se Mojsije na brdu Sinaj (Izl 24,18)
40 godina su Izraelci lutali pustinjom dok nisu došli na cilj (Jozua 3,4)
40 dana išao je Ilija prema brdu Horebu (1 Kr 19,8)
40 dana i Niniva bi trebala propasti (Jona 3,4)
40 dana i noći bio je Isus u pustinji (Mk 1,13; Mt 4,2; Lk 4,1)
Isus je 40 dana nakon uskrsnuća uzašao na nebo.
U svakom slučaju to je vrijeme prelaza, priprave i pokore, čišćenja o čemu će ovdje biti govora. Broj 40 ima i simboličko značenje, a to znači da nema samo jedan kronološki značaj, nego upućuje na nutarnji sadržaj ovog vremena.
Povijesni temelj
Od pashalnog posta do četrdeset dana
Poznato je da je u 2 stoljeću postojao post žalosti dva dana pred Uskrs. Počimao je na Veliki petak a završava na Vazmenu noć nakon euharistijskog slavlja.
U 3. stoljeću u nekim mjestima je proširen taj post na cijeli Veliki tjedan i takozvani polupost od ponedjeljka do četvrtka a završavao je punim postom Velikog petka i subote. Praksa je najprije bila pojedinačna i neobvezna i među pojedinim članovima neke zajednice.
U 4. stoljeću u Rimu je postojao trosedmični post. I to je bio neki prelazni stadij, jer iz tog vremena postoje brojna svjedočanstva o četrdeset dnevnom postu u različitim krajevima kršćanstva. Koncem 4. i početkom 5. stoljeća izgleda da je ova praksa bila svuda prihvaćena. Rimu je počimalo sa šestom nedjeljom prije Uskrsa a završavalo na Veliki četvrtak kada je biskup polaganjem ruku primao nazad u Crkvu javne grješnike.
Vrijeme priprave za krštenje
Početkom Četrdeset dana stupali su pripravnici za krštenje katekumeni, od grčke riječi katechein =poučavati , ulazili u novi stadij priprave za krštenje. Nazivalo ih se: prema grčkom jeziku Photizomenen (oni koji će biti prosvijetljeni); u Rimu electi = Izabrani, drugdje competentes= kandidati a samo vrijeme se zvalo photizomenat ili vrijeme comepetntiae. Photizomenen su sudjelovali na službi Božjoj takozvanoj Misi katekumena a otpuštalo ih se molitvom i polaganjem ruku prije euharistijske žrtve. Trebali su položiti ispit da li su promijenili način života i poznavanja vjere takozvane scrutiniae (prema latinskom scrutinium = ispit), a oni su se održavali najprije za vrijeme bogoslužja 3.,4. i 5. nedjelje korizme, a kasnije je broj bio u Rimu povećan na sedam i održavali su se radnim danom. Glavni dijelovi su bili: egzorcizam: zaklinjanje protiv đavla, istjerivanje zlih duhova, sa ciljem da se katekumena izvuče iz vlasti sotone a privuče Kristovu Kraljevstvu. Prvi skrutinij je bio povezan sa upisivanjem u listu kandidata za krštenje. Kod trećeg skrutinija se kandidatima za krštenje povjeravalo evanđelje, vjeroispovijest i Očenaš. Posljednji skrutinij je bio na Veliku subotu u jutro kao i svečano odreknuće đavla, a to je danas ostalo u obnovi krsnog zavjeta.
I jasno je da je ovo bogoslužje Photizomenata prožimalo svih četrdeset dana: cijela zajednica je pratila pripravnike na krštenje na njihovu putu prema krštenju i s njima se pripravljali. Sigurno da je bilo i drugih razloga da se uvelo četrdeset dnevnu pripravu ali ova priprava na krštenje je davala osnovni ton.
Početak, trajanje i završetak «postopokorne četrdestice»
Uobičajeni početak Četrdeset dana u Rimu šest tjedana (42 dana) prije Uskrsa pokazuje da su ostali izvan brojenja Veliki petak i Velika subota (drukčije nego u sjevernoj Africi i Milanu) iako se od starine i tih dana postilo. To znači da Četrdeset dana nisu jednostavni produžetak Vazmenog posta tako reći «prema naprijed» Nego označuje, mnogo više, jedno vlastito vrijeme, koje je postavljeno ispred slavljenja svetog Trodnevlja bez da bude uključeno u to vrijeme. U prvo vrijeme, naročito u Rimu nije pokora bila oznaka ovog vremena nego priprava za ponovno prihvaćanje grješnika u Crkvu na Veliki četvrtak. I zato je u prvom planu bilo vrijeme pokore a ne post koji je tako reći bio u drugom planu pa se i nazivao «vrijeme posta»
Kasnije se nije postilo nedjeljom u korizmi (na kršćanskom Istoku i subotom). Pa kad je nestalo pokorničko vrijeme a na njegovo mjesto došlo vrijeme posta bilo je potrebno novo brojenje. Da bi se došlo na broj od 40 dana morali su uzeti u obzir i post na Veliki petak i subotu. Pa ako se uzme u obzir da se nije postilo ni nedjeljom onda je trebalo uzeti još četiri dana pred prvotni početak korizme, tako da korizma počima u srijedu prije šeste nedjelje prije Uskrs. Ako se izuzmu nedjelje, doda Veliki petak i subota onda dolazimo do 40 dana.
A kako je to na kršćanskom Istoku?
Na kršćanskom Istoku se nije postilo subotom i nedjeljom pa je trebalo produžiti ovih četrdeset dana kao pripravu za Uskrs. U bizantinskoj liturgiji danas počima priprava za Uskrs deset tjedana prije Uskrsa sa takozvanom nedjeljom carinika i farizeja a slijedi je Nedjelja izgubljenog sina. Sa nedjeljom odricanja od mesa počima osam sedmično odricanje od mesa prije Uskrsa. Potom slijedi nedjelja odricanja od kolača i mlijeka počima stvarni - ne samo kvantitatvino (odricanje od određenih jela) nego i kvalitativno (odricanje od obroka i količine hrane) Nedjelja Ortodoxie - pravoslavlja - podsjeća na pobjedu prijatelja slika nad neprijateljima slika u 9. stoljeću. Četri nedjelje prije Uskrsa slavi se Uzvišenje križa. Subota dva tjedna prije Uskrsa je Subota Akathist (to je najsvečaniji himan Majci Božjoj u bizantinskoj liturgiji.) Subota prije Cvjetnice je Lazarova subota na uspomenu Lazara kojeg je Isus uskrisio (Iv 11, 1-44). Veliki tjedan se ne ubraja u korizmeno vrijeme.
Koliko uistinu traje korizma, odnosno koje je pravo tumačenje do kada traje – do Velikog tjedna, do Uskrsa.....? Naime, često se zapravo traži pojašnjenje trajanja korizme...
Korizma traje do Uskrsa. U počecima u Rimu je priprava za Uskrs trajala tjedan dana. Započinjala bi u nedjelju prije Uskrsa čitanjem Muke, a kroz čitavu je sedmicu bio post. Budući da se na Veliki petak nije slavila euharistija, po analogiji je nisu slavili ni na Veliku srijedu (jer se inače kroz tjedan euharistija slavila samo srijedom i petkom), nego se i na Veliku srijedu molila velika molitva vjernika kao na Veliki petak.
Tijekom 4.st. pojavio se period od 3 tjedna priprave na Uskrs. Međutim, četrdesetodnevni preduskrsni post se mogao pojaviti u Rimu između 254. i 384.godine. Korizma (quadragesima=40) je započinjala prvom nedjeljom Korizme, a završavala je na Veliki četvrtak. Time se jasno razlikovao korizmeni od vazmenog posta. U 6. st. Su Korizmi dodani dani od srijede do prve nedjelje Korizme.
Kako je do toga došlo? Javni su pokornici svoju korizmenu pripravu na pomirenje na Veliki četvrtak započinjali obredom posipanja pepelom.
Budući da taj obred nije mogao biti prve korizmene nedjelje (jer su nedjeljom bili zabranjeni svi pokornički čini), pokornici su bili posipani pepelom u srijedu prije te nedjelje, te je za njih Korizma počinjala te srijede nazvane «in cineris», a uskoro su tu srijedu i ostali vjernici prihvatili kao početak Korizme. To je bio povijesni razlog produživanja Korizme. Naime, ako se računa od prve korizmene nedjelje do Velikog četvrtka, onda imamo točno 40 dana. Kasnije su neki Oci tumačili kako su dodana ova 4 dana jer ona zajedno s Velikim petkom i subotom opet čine 40 korizmenih dana ako se odbiju nedjelje kada se nije smjelo postiti. Grgur II. U 8.st. uveo je i četvrtak kao dan euharistije za vrijeme Korizme.
Unutar korizme šest je nedjelja, a svaka od njih ima svoje ime...
Korizma broji 6 (šest) korizmenih nedjelja. U Hrvatskom narodu svaka korizmena nedjelja imade svoje ime. Pa tako su im imena počevši od prve:
1. Čista – čista se zove jer dolazi odmah iza Čiste srijede (Pepelnice).
2. Pačista – ili pračista, još čišća (čistija) od prve koja se naziva Čista
3. Bezimena – bez imena je jer joj se nije davalo ime iz poštovanja prema korizmi, prema muci Isusovoj (u pravoslavnoj crkvi ova se nedjelja zove Krstopoklona, jer se vjernicima iznosio križ (krst) kojega bi častili i ljubili.
4. Sredoposna - sredina je korizmenog posta (u četvrtak prije ove nedjelje pada sredina posta, pola je korizme već prošlo)
5. Gluha – jer se te nedjelje pjevalo bez pratnje orgulja. Pokrivale bi se slike i kipovi u crkvi, zastirali bi se križevi kako bi crkveni prostor izgledao što jednostavnije, a sve poradi veličine svetih dana koji se bliže, poradi muke i smrti Gospodinove.
6. Cvjetnica iliti Cvitna nedilja – Sama tematika muke Gospodnje izražena je u šestoj korizmenoj nedjelji koja se i zove Nedjelja muke Gospodnje ili Cvjetnica (Cvitnica). Misa je, stoga, na ovu Nedjelju posebno obilježena čitanjem ili pjevanjem (kantanjem) muke prema Evanđelistima tzv. Sinopticima (Mateju, Marku i Luki). I dani Velikog tjedna, koji počinju Cvjetnicom, obilježeni su mukom Isusovom. Na samu Cvjetnicu blagoslov je grančica i procesija kao spomen na Isusov ulazak u Jeruzalem, kad ga je puk dočekao poklicima „Hosana Davidovu Sinu, blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje”. Cvitna je dobila ime, osim po spomenutim grančicama, i prema tome što bi se u rano juro u nas umivali u cvijeću, u ljubičicama koje bi prve procvjetale iza zime.
Koja je smisao korizme?
Smisao korizme se ne svodi samo na pokoru koja će čovjeku naizgled nešto uzeti u životu, uskratiti mu štogod i razvlastiti ga od nečega da bi ostao siromah. Naprotiv, njezin smisao je u duhovnom i moralnom obogaćenju čovjeka, i to pravim vrijednostima, koje bitno mijenjaju njegovu perspektivu kako ovdje na zemlji tako i u vječnosti.
Neki si kršćani zadaju osobitu pokoru, odluče se osloboditi nekog grijeha i pogreške, nastoje uvesti u svohj život neku korisnu naviku – što sugerirati kršćanima, što i kako raditi u korizmi....
Neki si kršćani zadaju osobitu pokoru, odluče osloboditi se nekoga grijeha i pogreške, u svoj život nastoje uvesti neku korisnu naviku. Tijekom korizme pokušaju biti vrijedni u poslu, samozatajni, strpljivi prema svojini ukućanima, šutljivi i vrijedni. Velik broj kršćana odluči da će u korizmi svaki dan desetak minuta čitati Sveto pismo. Brojne su obitelji koje u korizmi odluče da će navečer uvesti obiteljsku molitvu, ili da će svaku večer zajednički u obitelji moliti krunicu. Jedni odluče na početku i na kraju korizme dobro se ispovjediti, i tako u te dane biti osobito čistima. Djeca obično odluče da će se tih dana odreći slatkiša i bombona, da će se odreći nekih igara koje su im smetale da napisu školske zadaće.
Ima mladića i djevojaka koji će se u korizmi odreći izvanjskih načina izražavanja svoje ljubavi, poljubaca i zagrljaja, ima bračnih drugova koji odluče da će u korizmi govoriti jedno o drugom samo pozitivno i dobro. Neki odluče svaki dan, ili pak nekoliko puta tjedno, poći na svetu misu. Drugi pak odluče na početku korizme da će svaki dan naći pola sata vremena za molitvu, za razgovor s Bogom, za ozdravlji-vanje svoga duha, za liječenje svoje savjesti, intelekta i srca. Svi su dakle pozvani da u korizmi nešto posebno naprave, da zaoru neku osobitu brazdu svoga života, i posiju novo sjeme u svoje dane, mjesece i godine.
Koja je smisao korizmenog odricanja? Zašto se odričemo? Ima li neki zapravo cilj koji svima nama kršćanima treba biti pravi cilj korizmenog odricanja?
Savršeni motiv odricanja treba biti ljubav. Najrazličitiji motivi mogu čovjeka navesti na odricanje. Neki motivi su savršeniji, drugi su manje savršeni ili čak opaki. U kršćanstvu ljubav je najviša krepost, i jedino ono odricanje koje je motivirano ljubavlju jest savršeno odricanje. S druge strane, osim ljubavi, motiv odricanju može biti i potpuno kriv. Npr. netko se može odricati zato što mrzi pa svojim odricanjem želi drugome naškoditi. Takodjer, čovjek se može nečega odreći samo zato što je zavidan, pa odricanjem od nečega želi drugu osobu povrijediti. Ova dva motiva vodila bi potpunom izopačenju kršćankog pojma odricanja.
Također poziv Crkve na odricanje od svakovrsnih zabava ide za tim da čovjek zastane, pribere se, uđe u svoj nutarnji svijet i preispita svoj životni hod. Naime tek na osami, daleko od buke, možemo jasnije čuti Božji glas i oraspoložiti se za molitvu. Sličnu funkciju imaju i zajedničke pobožnosti kao što je npr. put križa. Ako pojedinac odluči umjesto dnevnog tiska i televizije dnevno naći pola sata da osobno čita Sv. pismo, moći će u sebi vremenom probuditi i izoštriti osjetila za Božje poticaje koji ga vode čestitijem odnosu spram Boga i bližnjih. Takvim će vježbanjem vremenom senzibilizirati svoju savjest te će njegovo mišljenje, govor i postupci uklanjati svakovrsne blokade i graditi nove mostove razumijevanja.
Kroz korizmu postimo i ovako...
UMOM
"Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom." (Mt 22,37)
NJEGUJ
Božju misao i njegovu dobrotu... Neka Gospodin bude u Tvojim mislima i u Tvojim svagdašnjim planovima...Uvijek sve planiraj i radi u društvu s Njim....
ODBACUJ
Ružne i zle misli prema događajima svoga života i svome bližnjemu...
OČIMA
"Ako je tvoje oko zdravo cijelo tijelo će Ti biti u svjetlu..." ( Mt 6,22)
GLEDAJ
Svijet, stvari i osobe čistim i dobrim okom, sa zahvalnošću Bogu što su stvorene i Njegovom krvlju otkupljene...
IZBJEGAVAJ
Nedobronamjerne poglede i filmove koji ne izgrađuju...
UŠIMA
"O, kad bi me poslušao Izraele!" (Ps 81,9)
SLUŠAJ
Riječ Božju i saslušaj brata koji Te nešto traži ili se želi samo rasteretiti...
NE SLUŠAJ
Isprazne govore, sceniranja i zlonamjerne insinuacije...
USTIMA
"Effatha, otvori se..."(Mk 7,34)
OTVORI SE
Slavljenju Boga u osobnoj molitvi, zajedničkoj u obitelji i župskoj zajednici ...
ODBACI
Govoriti zlo o onome tko Ti je priuštio patnju... Pokušaj moliti za takvu osobu, ali oslanjajući se na Boga da će Ti On pomoći da možeš za nju moliti...
GRLOM
"Kako su slatke Riječi Tvoje, o Gospodine!" (Ps 119)
GUSTIRAJ
Božju Riječ i uzimaj hranu sa zahvalnošću Bogu i onome tko ju je pripravio...
SVLADAVAJ SE,
U pušenju, piću, nekonstruktivnim filmovima i televiziji...
RUKAMA
"Ne ljubimo riječju i jezikom , nego djelom i iskreno." (1Iv 3,18)
POMOZI
Onome tko te traži neku uslugu... Ozbiljno vrši svoje dužnosti... Prema svojim mogućnostima pomozi siromašnima, bolesnima, osamljenima...
ODBACI
Ljenčarenje, gubljenje vremena na beskorisna brbljanja...
SRCEM
"Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem, a bližnjega kao samoga sebe." (Mt 22,37)
POKAŽI
Ljubav prema bližnjemu, započinjući od tvoje obitelji... Najprije voli i pokazuj ljubav osobi koja je pokraj Tebe...
Uz korizmu se veže i križni put u brojnim crkvama
Križni put je pobožnost na spomen Isusove muke, od trenutka kada Isusa osuđuju na smrt do polaganja Isusova tijela u grob. Sastoji se od 14 postaja. Za svaku postaju, u crkvama ili na javnim mjestima postavljaju se slike ili kipovi s likovnim prikazima Isusove muke.
Pobožnost je vrlo stara i potječe iz Jeruzalema. Nastala je tijekom hodočašća, kada su vjernici obilazili mjesta Isusove muke. Križni put su promicali sv. Franjo Asiški i franjevci, ali se pobožnost značajnije proširila tek u 18. stoljeću te je priznata u Katoličkoj Crkvi, Evangelističkoj Crkvi i u još nekim protestantskim Crkvama.
Molitveni dio križnoga puta, sastoji se od pripravne molitve, zatim od 14 molitvi za svaku postaju i od završne molitve. Svaka od molitvi 14 postaja počinje zazivom: "Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo Te, jer si po svojem svetom križu otkupio svijet". Zatim slijedi razmatranje prigodno za pojedinu postaju, molitve Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu, zaziv "Smiluj nam se Gospodine! Smiluj nam se!" i jedna strofa pjesme "Stala plačuć' tužna mati" (lat. "Stabat Mater"). Crkva vjeruje, da svatko tko aktivno sudjeluje u pobožnosti Križnoga puta dobiva brojne milosti i potpun oprost grijeha, ako se taj dan i ispovijedio (po potrebi) te pričestio.
Likovni prikaz postaja križnoga puta, postao je sastavni dio interijera crkvi. Sastoji se od 14 slika ili kipova, koji predstavljaju prizore Isusova trpljenja. Ta tradicija postoji od 17. stoljeća.
U liturgiji tijekom misnih slavlja prevladava ljubičasta boja, i ne pjeva se aleluja
U vrijeme korizme najčešće se koristi ljubičasta boja. Liturgija korizme kroz ljubičastu boju poziva vjernike na pokornički stav i ozbiljno promišljanje o životu. No, u isto vrijeme ta boja podsjeća na Isusovo trpljenje i žrtvu koju podnosi za spasenje svijeta. Ipak, u konačnici, ona nosi poruku nade u konačnu pobjedu dobra i vječnu radost.
U korizmi se ne pjeva Aleluja, čak niti u slavljima kojima korizmeni svagdan ustupi mjesto. Nedjeljama nema Slave.
U Velikom tjednu posebno je svečano – kako se vjernici trebaju ponašati na Veliki četvrtak, petak i subotu – tijekom tih dana i u crkvi je nešto drugačije od onog na što smo kroz godinu navikli
Najznačajnije vrijeme u liturgijskoj godini je vazmeno trodnevlje. Tada se kršćani spominju najvećeg otajstva spasenja, muke, smrti i uskrsnuća Isusa Krista. Zove se trodnevlje jer se sastoji od tri dana, petka, subote i nedjelje, ali počinje u četvrtak navečer kada po židovskom shvaćanju počinje petak. Vazmeno trodnevlje ima poseban obredni karakter koji slavi cijela Crkva, pa ono ne dopušta nikakve liturgije koje nisu vezane za ova otajstva ili se ne slave u vidljivom crkvenom zajedništvu. Papa Benedikt XVI. je 2009. napravio izuzetak od ovog pravila dozvolivši misu zadušnicu za stradale u potresu u L'Aquili na Veliki petak.
Vazmeno trodnevlje počinje navečer na Veliki četvrtak misom Večere Gospodnje. Slavi se posljednja večera na kojoj su ustanovljeni sakramenti euharistije i svetog reda. Liturgijska boja je bijela. Dok se pjeva Slava mogu zvoniti zvona, ali ona ostaju tiho od tada do vazmenog bdijenja. Za vrijeme te mise svećenik pere noge dvanaestorici muškaraca, kao spomen na Isusovo pranje nogu apostolima. Na kraju mise nema blagoslova, nego se u tišini krene u procesiju sa Presvetim do nekog od pokrajnjih oltara. Nakon toga se ostane u molitvi pred tim oltarom, ponekad i cijelu noć, kao spomen na Isusovu molitvu u Maslinskoj gori te noći.
Veliki petak je dan Isusove muke i smrti. Obavezan je post i nemrs. Zabranjeni su svi sakramenti, uključujući i misu, osim ispovijedi i bolesničkog pomazanja. Obdržava se obred Kristove muke u pravilu u vrijeme njegove smrti oko tri sata popodne, ali zapravo češće predvečer da više vjednika može doći. U obredu se pjeva muka iz evanđenja po Ivanu. Nakon propovijedi slijedi klanjanje križu što mogu učiniti svi vjernici (za razliku od primanja euharistije). Pred kraj se dijeli pričest posvećena dan prije na misi Večere Gospodnje.
Na Veliku subotu nema slavlja, sakramenti su i dalje zabranjeni, a preporuča se i dalje post i nemrs koliko je moguće. Cijeli dan se priprema za Uskrs.
U noći, tj. već na Uskrs u vazmenom bdijenju slavi se uskrsnuće, Kristova pobjeda nad smrću što je temelj kršćanske vjere. To je produžena misa sa bitno više čitanja i obredom svjetla u kojem se blagoslivlja uskrsna svijeća umjesto uvodnog obreda. Nepostojanje završnog obreda na misi Večere gospodnje i uvodnog obreda u Vazmenom bdijenju stvara dojam da je cijelo trodnevlje zapravo jedno liturgijsko slavlje. Vazmeno bdijenje je vrhunac vazmenog trodnevlja i najsvečanija misu u liturgijskoj godini. Često se upravo u ovom bogoslužju krste katekumeni koji su se pripremali kroz korizmu. Liturgijska boja je bijela, pjevaju se slava i aleluja. Na sam dan Uskrsa dozvoljena je još jedna misa, danja. Vazmeno trodnevlje završava krajem uskrsnog dana.
Uskrsno vrijeme
Slavlje uskrsnuća se produžuje na 50 dana uskrsnog vremena. Ono traje od Uskrsa do nedjelje Duhova. Ovo je radosno doba godine u kojem se pjeva više Aleluje i gori uskrsna svijeća.
Prvih 8 dana čini uskrsnu osminu. Svi dani osmine slave se kao svetkovina.
40. dan po Uskrsu (brojeći i Uskrs) je svetkovina Uzašašća (Spasovo) kada se prisjeća Isusovog uzlaska na nebo. Pada u četvrtak 6. tjedna po Uskrsu.
50. dan po Uskrsu i posljednji dan uskrsnog vremena su Duhovi, treći po važnosti kršćanski blagdan. Slavi se silazak Duha Svetoga na apostole i rođenje Crkve. U misama kroz uskrsno vrijeme prvo čitanje je iz Djela apostolskih umjesto iz Starog zavjeta. Liturgijska boja je bijela osim na Duhove kada je crvena.
KOJI JE RELIGIOZNI SMISAO POSTA
Post u Crkvi nije propisan radi smanjenja pretjerane gojaznosti ili kako mladi danas kau radi lijepe linije. On se preporučuje iz religioznih motiva. Čuli smo da post i nemrs ele i mogu ozdraviti. Biblija i kršćanska predaja su puni svijetlih primjera odricanja. Tko posti više je otvoren duhovnoj stvarnosti. Svoje uho više otvara riječi Božjoj. Svoje tijelo prazni da bi dušu napunio Kristom. Post ima zadatak promjene načina života. Postom se dokazuje obraćenje. Post odgaja čovjeka za umjerenost! Post mora imati i sociološki vid. Odričem se nečega da bi drugome pomogao koji manje ima. Mnogi naši ljudi poste u korizmi a za Uskrs kupe gajbu piva i dok je ne iskape ne prestaju piti. To je samo formalizam. POSTIM DA BI DRUGI TO OSJETILI! Gospodinu je mio i post u kojem treniram svoj jezik. Sve je više i među našim rastavljenih brakova, djece bez oca ili majke, mladih koji nemaju «prigovora savjesti«, sve manje želimo govoriti jedni s drugima. Koliki poste, a ne govore sa bližnjima. Kako bi bilo lijepo da i nam tom životnom području pokažemo i dokažemo OBRAĆENJE!
gospa-od-ruzarija.hr
