Odgovorom na “što hoćeš?” čovjek određuje svoj put. U evanđeljima Krist nastavlja pitati i nas.
Uvijek je to pitanje konkretno i konkretnoj osobi, kao što i ovaj slijepac ima ime i zna se tko je: Bartimej, sin Timejev. Prosjak i slijep!
Bartimej ne traži nešto drugo, ne traži da ima, ne traži da prestane biti prosjak. On kaže: „Hoću vidjeti!“ Vidjeti je temelj svega.
O tome kako vidimo ovisi naša riječ, naš životni stav, naš svagdanji život, naš put i naš odgovor na sve što živimo. Vidjeti je događaj vjere. Vjerom čovjek dobro vidi, pa tako vjerovati znači vidjeti.
“Idi vjera te tvoja spasila”. Tako vjera informira i nalazi istinu kako ne bismo ostali slijepi i postali prosjaci smisla.
U vremenima u kojima živimo sljepoća poprima pandemijske razmjere. Ona priječi istinu, ruši odnose među ljudima, zatvara milost i donosi nemir.
Stoga trud čovjekov neka bude u neprestanoj čežnji dobrog gledanja kako praznine besmisla ne bi živjele u nama!
Izvor: dijaspora.hr
