Kad uđe u lađu, pođoše za njim njegovi učenici. I gle, žestok vihor nasta na moru tako da lađu prekrivahu valovi. A on je spavao. Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: “Gospodine, spasi, pogibosmo! Kaže im: “Što ste plašljivi, malovjerni?” Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha. A ljudi su u čudu pitali: “Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju? Matej 8,23-27
Muškarci su se začudili i upitali: “Kakav je ovo čovjek? Čak mu se i vjetrovi i valovi pokoravaju!”
Koliko smo puta bili u situaciji poput one opisane u današnjem Evanđelju? Koliko smo puta prošli kroz tako teške kušnje da se zapitamo spava li Bog? I gle, u moru je izbila oluja tako silovita da su čamac prekrili valovi; “ali Isus je spavao.”, piše Aleteia
Prva pouka koju trebamo naučiti od učenika je da se u ovakvoj situaciji moramo naučiti iskreno moliti: “Učenici su otišli i probudili ga govoreći: ‘Gospodine, spasi nas! Utopit ćemo se!’”
Prečesto ili očajavamo ili ne vjerujemo Bogu. Moliti znači znati da postoji Netko kome se možemo obratiti čak i ako smo ljuti i razočarani.
“A on im reče: ‘Zašto se bojite, malovjerni?’ Zatim je ustao, prekorio je vjetrove i more te nastade velika tišina.”
Vjerovati u Boga kada rješava naše probleme je prilično lako. Ali možemo naučiti vjerovati u Njega kada se čini da je sve izgubljeno. Upravo tada možemo reći „U tvojim sam rukama. Radi sa mnom što želiš jer znam da me ljubiš.” Tada učimo dočekati oluje, jer nam one nikada ne mogu oduzeti mir. Neke nas stvari, kada se živi s vjerom, mogu premlatiti, ali ne i pokopati.
