Saznajte koliko je u tome važna obiteljska molitva, osobna molitva i pobožnost roditelja jer dijete najviše uči imitirajući i upijajući stvarnosti iz svoje okoline.
Također, između treće i šeste godine djetetova života je doba kada je zanimanje za slušanje priča i događaja veliko i to je idealno vrijeme za upoznavanje djeteta s Isusovim životom. Upravo jedno takvo upoznavanje kroz molitvu KRIŽNOG PUTA u Vrtu sv. Franje u Majčinom selu, napravile su tete iz vrtića „Sv. Mala Terezija“ sa grupom predškolaca. Što su naučili i kako su doživjeli „Križni put“ te što poručuju svojim vršnjacima, otkrili su u razgovoru s urednicom i voditeljicom emisije Paulom Tomić.
Mnogi bi roditelji rado molili s djecom, ali ne znaju kako to konkretno učiniti i kada početi. Moliti znači biti u odnosu s Bogom, govoriti mu i slušati ga.
To je vrlo jednostavno. To je kao razgovarati s prijateljem, posebno s ovim prijateljem zato što je uvijek tu i uvijek sluša s posebnom pozornošću i s beskrajnom ljubavlju. No to je i teško jer ga se ne vidi očima i ne čuje ušima, pa ipak, Bog je tu. Svaka se molitva sastoji od onoga što činimo mi – naše tišine, naših riječi, naših gesta, naše rastresenosti ili naše oduševljenosti – i onoga što čini Bog, a najvažnije je ono što čini Bog.
Tako razmišljajući postavljamo si pitanje od koje je dobi dijete sposobno moliti, no pitanje se može postaviti i drukčije: u kojoj dobi dijete uspostavlja odnos s onima koji ga vole?
Kada bi molitva bila tehničko pitanje, mogla bi se odrediti minimalna dob, npr. kad dijete počne govoriti ili kad počne ići na vjeronauk. Ali rekli smo da je molitva odnos ljubavi. Roditelji ne čekaju da njihovo dijete počne govoriti kako bi mu iskazali ljubav.
To ni Bog ne čeka! Budući da dijete Boga ne može vidjeti, kako će biti svjesno njegove prisutnosti? Gledajući i slušajući roditelje kako mole. Naime, dijete će shvatiti da se roditelj obraća nekome tko je tu. To je prvi i najvažniji pristup molitvi i to se događa puno prije nego što dijete postane sposobno govoriti ili prekrižiti se.
S druge strane, jezik molitve je kao materinski jezik, nauči ga se oponašanjem, slušanjem, ponavljanjem, najprije nespretno i bez razumijevanja, zatim na sve bogatiji i osmišljeniji način. Dijete koje će svake večeri čuti oca i majku kako ponavljaju Očenaš i Zdravomariju, neće morati učiti te molitve: one će uvijek biti upisane u njegovo srce.
