Ako ne opraštamo, razaramo sami sebe u duhovnome, duševnome i tjelesnome smislu. Izostanak praštanja uistinu je bič koji razdire osobe, obitelji, brakove i društvo. Praštanje je ljubav, krjepost koja stvara podlogu kako bismo mogli dobiti oproštenje od Boga. Praštanje je ključ našega istinskog odnosa prema Bogu, prema bližnjemu i prema sebi samome.
Poput Isusa, koji je uzor praštanja, i mi moramo bezuvjetno od srca svima oprostiti. Tako življeno praštanje ima oslobađajuće učinke: oslobađa od svih neprijateljskih osjećaja, izvor je duhovna, duševna i tjelesna zdravlja."
