I Oni čine pravedna djela, ali zato da ih ljudi vide. Oni također dijele milostinju, ali trube pred sobom, mole se narcisoidno kao u izlogu uživajući u pogledima prolaznika i martijerijevski zanosno pokazuju svoje lice izobličeno postom.
Oni su licemjeri. A mi, kakvi smo mi? Kako ćemo se od njih razlikovati? Isus nam nudi jasnu uputu – bogougodno djelo određuje motiv i svrha, a to se vidi u načinu, stilu vjerničkih prinosa. Stil naših molitava, naših postova i dobročinstava razotkriva naše motive. Vide to već slučajni prolaznici, a kako ne bi Otac naš koji vidi u skrovitosti.
Zadržati skrovitost vjere – a ne zatajiti ju pred svijetom – možda je najteža kušnja vjere. Tim više što živimo u vremenu razorene intime. Kao što sjemenu gorušice treba zemlja za ukorjenjivanje i sunce za rast u snazi i otpornosti, tako i autentičnoj vjeri koja počiva na intimnom prijateljstvu s Isusom treba okrilje skrovitosti – da bi se mogla ukorijeniti, rasti, jačati i donijeti plodove.
Ružica Pšihistal/duhos.org
