Ona je umjetničko djelo Duha Svetoga. Umjetničko djelo koje svjedoči o umjetniku. Častiti Mariju znači obožavati Duha Svetoga, jer sve što Marija jest i što ima plod je Njegova djela. Nije slučajno da Mariju u liturgiji nazivamo "advocata nostra" (naša zagovornica), potpuno istim imenom kako Isus oslovljava Duha Svetoga (parakletos). Marija ne može skrivati svoje porijeklo.Ona je ponizna i djeluje skrovito kao i Duh, On koji nema ni svog vlastitog imena "(Duh" je ime koje pripada svem Božanstvu: "Bog je duh", Iv 4,24) i čiji je jedini zadatak da po Isusu objavljuje Oca.
Marija nikad ne bi mogla biti Isusova i naša Majka da joj Duh Sveti nije podario dio svoje vlastite "majčinske" uloge. Često se ističe da se Duh Sveti ponaša kao majka. Već u Knjizi Postanka čitamo da je Duh Božji "lebdio nad vodama" (1,2), kao kvočka koja leži na jajima (slika koju upotrebljava Grgur Nazijanski). "Duh je ono što oživljava", kaže Isus (Iv 6,63). I (Ako se tko ne preporodi vodom i Duhom, ne može ući u Božje kraljevstvo" (Iv 3,5), a u Vjerovanju Duha nazivamo "Životvorcem". Nije li majčina radost naučiti dijete govoriti 'oče-tata'? Tako nas Duh uči govoriti "Abba, Oče" (Rim 8,15). U Posljednici na Duhove postoji podroban opis majčine uloge Duha Svetoga: On tješi u nevolji, nečiste nas umiva, vida rane ranjenim, mekša ćudi kamene. Sve se ovo može reći i o Mariji.
Marija je na zemlji znak majčinske ljubavi Duha Svetoga. Da nije bilo Marije, nešto bitno što Bog ima, ne bi nam bilo vidljivo i stvarno. Maksimilijan Kolbe se usudio kazati da je Marija, na neki način, utjelovljenje Duha Svetoga. Istina, odmah dodaje da Duh Sveti nije utjelovljen, ali "na neki način" postaje nam ipak vidljiv zahvaljujući Mariji. Ništa u Njoj ne postoji sto ne upućuje na Duha Svetoga.
Kolbe je začuđen Marijinim odgovorom Bernardicu. "Kad se objavljuje u Lourdesu ne kaze: Ja sam bezgrešno začeta, nego 'Ja sam Bezgrešno Začeće'. Tako ne saznajemo samo da je bezgrešno začeće činjenica, nego i na koji način ova povlastica pripada Mariji. Dakle, nije to neka slučajnost nego pripada Njezinom biću. Marija pokazuje, kao i Duh Sveti, na plodonosnu snagu ljubavi. Njezino je biće živa objava što Ljubav može ostvariti ili dosegnuti.
Samo Marijino biće je pohvalna pjesma plodnosti ljubavi. Drugi vatikanski sabor Mariju naziva "svetište Duha Svetoga". Duh je Sveti, dan svakom kršteniku, ali se kod nikoga - osim kod Isusa - nije osjećao tako "doma" kao kod Marije. Ona Ga nosi, ne kao bezivotno blago, nego kao živo vrelo koje slobodno žubori u Njoj. Tako ju ispunja da prodire kroz sve pore Njezina bića. Kad se Duh Sveti uhvatio u kostac sa zadatkom da obnovi lice zemlje (usp Ps 104,30), započinje s Marijom. Tako temeljito u Njoj izvodi svoje djelo da može biti model svemu što slijedi.
Marija je upozorenje našem vremenu da ljubav, da bi bila cjelovita, mora biti otvorena.
