Kao prvo, Bog govori samo istinu. On nikad ne laže i u Njemu nema prijevare. Job 34:12 objavljuje: „Odista, Bog zla nikada ne čini, niti Svesilni kad izvrće pravo.” Drugo pravilo kaže da Biblija predstavlja Božje riječi. Grčka riječ za „Pismo“, graphe, koristi se pedeset i jedan put u Novome zavjetu za opis starozavjetnih spisa. Pavao potvrđuje u Drugoj Timoteju 3:16 da su ove riječi doslovno „od Boga nadahnute”. Riječ graphe također se odnosi na Novi zavjet, posebice kada Petar naziva Pavlove poslanice „Pismima“ u Drugoj Petrovoj 3:16, i kada Pavao (u 1. Timoteju 5:18) citira Isusove riječi iz Luke 10:7 i naziva ih „Pismom“. Dakle, kad ustanovimo da novozavjetni spisi pripadaju u posebnu kategoriju „Pisama“, onda ispravno svrstavamo Drugu Timoteju 3:16 u te spise i kažemo da ti spisi također imaju osobine koje Pavao pripisuje „svakom Pismu”. Ono je „od Boga nadahnuto„ i sve njegove riječi upravo su Božje riječi.
Zašto je ova informacija povezana sa temom molitve? Sad kad smo ustanovili da Bog govori samo istinu i da je Biblija Božja riječ, odnosno Božje riječi, logično zaključujemo dvije stvari o komuniciranju s Bogom. Kao prvo, budući da Biblija kaže da Bog čuje čovjeka (Psalam 17:6, 77:1; Izaija 38:5), čovjek se može pouzdati u to da će ga Bog čuti kada je u pravom odnosu s Bogom i govori s Njim. Drugo, budući da Biblija predstavlja Božje riječi, čovjek može s pouzdanjem znati da kada se nalazi u pravom odnosu s Bogom i čita Bibliju, da doslovno sluša Božju izgovorenu riječ. Pravi odnos s Bogom koji je neophodan za zdravu komunikaciju između Boga i čovjeka očituje se na tri načina. Prvi je okretanje od grijeha, odnosno pokajanje. Psalam 27:9, na primjer, Davidova je molba da ga Bog čuje i ne okrene se od njega u srdžbi. Iz toga znamo da se Bog okreće od čovjekova grijeha i da grijeh sprječava komunikaciju između Boga i čovjeka. Drugi primjer ovoga nalazimo u Izaiji 59:2, gdje Izaija govori narodu: „Nego su opačine vaše jaz otvorile između vas i Boga vašega. Vaši su grijesi lice njegovo zastrli, i on vas više ne sluša.” Dakle, postoji li u vašem životu grijeh koji niste priznali, on će spriječiti vašu komunikaciju s Bogom.
Za komunikaciju je također neophodno ponizno srce. Bog u Izaiji 66:2b kaže sljedeće: „Ali na koga svoj pogled svraćam? Na siromaha i čovjeka duha ponizna, koji od moje riječi dršće.” Treća stvar je pravedan život. Ovo je pozitivna strana okretanja od grijeha i posebice je obilježena učinkovitošću u molitvi. Jakovljeva 5:16b kaže: „Mnogo može molitva pravednika ako je žarka.”
Naš govor Bogu može biti čujan, može biti u našim mislima ili napisan. Možemo s pouzdanjem znati da će nas On čuti i da će nam Sveti Duh pomoći da se molimo onako kako se trebamo moliti. Rimljanima 8:26 kaže: „Jednako i Duh pritječe u pomoć našoj slabosti, jer mi ne znamo što da molimo kako treba, ali sam Duh posreduje za nas neizrecivim uzdisajima.”
Što se tiče Božje metode razgovaranja s nama, valja nam tražiti Njegove odgovore prvenstveno kroz Sveto pismo, a ne vjerovati da će nam uvijek staviti misli izravno u um kako bi nas vodio do specifičnih radnji ili odluka. Zbog naše sposobnosti samoobmane, nije mudro prihvatiti ideju da bilo koja i svaka misao koju dobijemo dolazi od Boga. Ponekad, u odnosu na specifične probleme u našim životima, Bog nam ne govori direktno iz Pisma i razumljivo je da smo tada u posebnoj kušnji da tražimo vanbiblijske objave. Međutim, u takvim trenucima najmudrije je, kako ne bismo stavljali riječi u Božja usta i/ili otvarali se obmani, pronaći odgovore u biblijskim načelima koje nam je Bog već dao.
Također je preporučljivo žarko se moliti za mudrost kako bismo došli do ispravnih zaključaka, jer je On obećao dati mudrost onima koji ju traže. „Ako komu od vas nedostaje mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje obilno i bez prigovora, i dat će mu je ” (Jakovljeva 1:5). Na koji je način molitva komuniciranje s Bogom? Molitva je govor naših srca našemu Nebeskom Ocu, a zauzvrat Bog nama govori kroz voju Riječ i vodi nas svojim Svetim Duhom.
