Gospa s jednakom majčinskom ljubavlju poziva na molitvu krunice u Fatimi, Lurdu, Međugorju… Krunica je poziv na hod kroz Betlehem, Nazaret, Jeruzalem, Kanu Galilejsku; ona je dolazak u Maslinski vrt, na Kalvariju… Krunica je lekcija u Gospinoj školi. Po njoj dolazimo do Isusa, suobličujemo se slici službenice Božje i ulazimo u prostor svetoga. Krunica je moćno oružje u rukama kršćana. Prebirući po zrncima, zastajući na pojedinom otajstvu, izgovarajući molitvu, postajemo osobe koje mogu i imaju pravo usmjeravati čovječanstvo k Tvorcu svega.
Moleći krunicu uspostavljamo dijalog neba i zemlje; ona nam je najbolji prijatelj u samoći, bolesti, brizi, strahu... Netko je nekoć zapisao: „Svatko ima nešto čime se brani. Dijete viku i dreku, žena nježnost i suze, muškarac snagu i odlučnost, a mi katolici imamo Krista i Mariju, Euharistiju i krunicu.“ I da zaključim: Tijekom Domovinskoga rata s radijskih je prijamnika s pravom odjekivao zvuk poruke kako naši branitelji „s puškom u ruci brane stalnost našega postojanja“. Danas, u mirnodopsko vrijeme, kad se vode ratovi za ljudske duše, mogli bismo klicati: S krunicom u ruci branimo stalnost svoje vjere i duše!
