Sama sam. Radila sam kao i on, ali bez radnog staža. Redovno smo išli k misi, krivim svekrvu, ali prije svega svećenike, jer ako smo trebali ispuniti sve potrebno za pristup crkvenom vjenčanju, zar ta moja Crkva koja kaže: što Bog združi neka nitko ne rastavi… Zar briga o tom paru prestaje samim činom crkvenog vjenčanja? Čak svjetovni sud pokreće pokušaj 'mirenja', dok Crkvu uopće ne zanima što se zbilo da netko iz braka nakon trideset godina ode bez riječi obrazloženja… Zar i Crkva kao i muškarac tako može postupiti?
Pokušala sam kod svećenika tražit pomoć, ali ništa. Da sam to znala kao djevojka, nikad u životu ne bih tako 'pogriješila', a pitaju se ljudi iz crkvenih redova, zašto ljudi izlaze pa čak i ispisuju iz Katoličke crkve?!
Tužna sam jer se osjećam prevareno, iskorišteno… kao osoba koja nema nikakvih prava u ovom životu. Mislim da to Isus nije tako zamislio. Ma nek' se samo vjenčanju u crkvi, a šta će biti poslije, nije naša briga. Žalosno!
Ne zamjerite, ali osjećam se potpuno izgubljeno u ovom svijetu laži, pokvarenosti i bezosjećajnosti. Žao mi je! Kad sam suprugu rekla na sudu, da ću napisat knjigu o životu u braku, rekao mi je: ''Napiši, ionako ti nitko neće vjerovati'', pismo je koje nam je poslala jedna razočarana slušateljica, a u rubrici 'Pitajte svećenika' Radiopostaje Mir Međugorje odgovorio joj je fra Stipan Klarić. Njegov odgovor gospođi koja se našla u nezavidnoj situaciji poslušajte u nastavku:
Ako i Vi imate pitanja ili nejasnoća, pitanje možete postaviti putem e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. ili na broj +387 63-455-655
