Riječi tvoje duh su i život – ponavljali smo danas draga braćo i sestre moleći psalam. Prvo čitanje govori nam kako je svećenik Ezra narodu tumačio sadržaj Zakona. Čitao je gotovo cijeli dan, a narod je slušao i plakao. Prepoznali su kako nisu izvršavali sadržaj Zakona. Oni su se radovali što ponovno mogu slušati Božju riječ po povratku iz sužanjstva, ali su također bili svjesni što im se dogodilo kad su tom Zakonu bili nevjerni. A sveti Luka nam u evanđelju govori o početcima Isusovog javnog djelovanja. On je onaj na kojemu se ispunja Pismo. Sam Isus kaže: Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima. On je taj koji riječima daje duh i život. On je taj koji te riječi čini živima, ispunjenima.
Papa Franjo, svojim apostolskim pismom 2019. godine, proglasio je da treća nedjelja kroz godinu bude posvećena Božjoj riječi po kojoj nam se Bog u objavio. Papa Franjo to je učinio da bismo promišljali o Božjoj riječi kroz tri razine – njenom slavljenju, njenom promišljanju i njenom širenju.
Zaustavimo se sada na prvom razlogu ustanovljenja nedjelje Božje riječi – njezinu slavljenju. U svakoj svetoj Misi slavimo kalvarijsku žrtvu i ne bismo ju trebali dijeliti na ovaj ili onaj dio, nego je uvijek trebamo promatrati u cjelini. No ipak možemo primjetii kako u prvom dijelu svete Mise dominira čitanje iz Božje riječi. Stoga su sveti oci naglašavali kako je važno pričestiti se Božjom riječju kao i kasnije svetom pričešću. Zato je važno na svetoj Misi pozorno slušati Božju riječ, upijati ju, pričešćivati se njome u svojim mislima. Pričest znači primiti česticu – kod euharistijske pričesti česticu hostije tj živoga Krista ili Riječ tijelom postalu, a kod pričesti Božjom riječju primiti česticu Božjeg govora kroz uši i nastojati to sprovesti u djelo. Dakako ovo je samo usporedba, jasno da je pričest Tijelom Kristovim nešto puno drugačije i djelotvornije. No slušanje i upijanje Božje riječi pripravlja nas da što dostojnije i sabranije primimo Tijelo Kristovo. Sam Krist nazočan je u svojoj riječi jer on govori kad se u Crkvi čita Sveto pismo. Čitač je samo onaj koji Kristu posuđuje glas. Zato dok slušamo liturgijska čitanja nastojmo biti svjesni da je to trenutak kad Krist osobno govori nama. On govori tebi. I ti možeš reći nešto slično poput Isusa u evanđelju: “Danas se mora u mom životu ispuniti ovo Pismo koje mu još uvijek odzvanja u ušima”. Tako je Božja riječ zapravo uvijek živa i djelotvnorna, nikad ne zastrjeva i uvijek nam otkriva nešto novo, nešto životno. Sveto Pismo je poput zlatnog rudnika, što više kopaš više ćeš zlata pronaći govorio je sv. Ivan od Križa. Važno je istaknuti i da čitači koji na sv. Misi navještaju Božju riječ moraju biti svjesni uloge koju čine – posuđuju svoj glas Kristu. Stoga će čitač na svetoj Misi čitati jasno i glasno tekst s kojim je već prije upoznat, a svojim načinom odjevanja pokazat će da je svjestan dostojanstva i svečanosti dodjeljene mu uloge.
Drugi razlog koji je papa htio naglasiti s nedjeljom Božje riječi jest njezino promišljanje. Svi smo mi pozvani u svom srcu promišljati svetopisamski tekst. Zapravo to je najizvrsnija molitva, takozvana lectio divina, Božansko čitanje. Pročitati jedan odlomak Svetog pisma i nastojati o njemu u svojoj nutrini promišljati. Tako je činila i Marija – “A majka njegova pohranjivala je te događaje i promišljala o njima u svome srcu”. Ona je dakle promišljala o Riječi Božjoj koja joj je po anđelu bila naviještena. Čuva je tako što o njoj u srcu promišlja. Stoga vam od sveg srca još jednom preporučam molitveno čitanje Svetog pisma – lectio divina. Takav način molitve temelj je duhovnog života. Sveti je Augustin rekao: “Kada ti čitaš Bibliju Bog je onaj koji govori tebi, a kada nakon toga moliš ti si onaj koji govori, odgovara Bogu”. Kad se na nakav način odnosimo prema Svetom Psimu onda zaista riječi o kojima promišljamo postaju duh i život. Kod ovakvog načina molitve također je vrlo važno izbjegavati individualno tumačenje Božje riječi, tumačenje svetopisamskog teksta onako kako se nama svidi, izvlačenje riječi izvan njenog konteksta. Stoga svetom tekstu treba uvijek postupati u crkvenom zajedništvu, onako kako tumači Crkva po svojim svetcima i dokumentima. Katolička Crkva nikad Sveto pismo ne promatrata odvojeno od Tradicije, od Predaje, tj. od svetih otaca Crkve koji su u prvim stoljećima pod posebnim nadahnućem Duha Svetoga tumačili svetopisamske tekstove. Njihova tumačanja važe i danas. I danas su i aktuelna i točno tumače ono što svetopisamski tekst u sebi sadrži. Ako ti nešto nije jasno, posegni za tumačenjem koje ti Crkva daje preko svetih otaca. Zato je važno uz sv. Pismo imati i kvalitetnu duhovnu literaturu.
I treća stvar koju nam nedjelja Božje riječi želi naglasiti jest njezino širenje. Naviještamo li evanđelje ljudima koje susrećemo, ljudima koji su oko nas, u našoj obitelji, na poslu? Jesmo li spremni u društvu pozvati se na neku svetopisamsku poduku i tako savjetovati riješenje nekog problema na koji je osoba do nas naišla? Naviještaj Božje riječi zadaća je svih kršćana. Papa Benedikt u jednom dokumentu o Božjoj riječi napisao je: “Nijedan Kristov vjernik ne može se osjećati da je izvan te odgovornosti. Crkva kao zajednica vjernih jest misionarska i svatko je u svome vlastitom životnom staležu pozvan da dadne jasan doprinos kršćanskom naviještaju.” Budimo hrabri i odvažni Isusovi apsotoli, širitelji Božje riječi. Jer kako piše papa Franjo: “Slatkoća Božje riječi potiče nas da je dijelimo sa svima onima s kojima se susrećemo u svome životu kako bismo izrazili sigurnu nadu koju ona sadrži”.
Draga braćo i sestre, Nedjelja Božje riječi želi naglasiti važnost Božje riječi koja nam se naviješta u liturgiji. Tu nam se naviješta Božja riječ da bismo mogli upoznati Onoga koji se žrtvuje i kasnije ga prepoznati u lomljenju kruha. Svoje pismo, kojim proglašava nedjelju Božje Riječi, papa Franjo bazira da događaju s puta dvojice učenika u Emaus. Isus im je usput navijestio sve što Pismo piše o njemu, ali ga nisu prepoznali dok pred njima nije razlomio kruh. Dakle prepoznali su ga u svetoj Misnoj žrtvi. Tako i mi ono što čujemo imamo snage sprovesti u djelo samo po snazi koju dobivamo u svetoj Misi i Pričesti.
Neka nam ova nedjelja bude poticaj da svakodnevno čitamo Božju riječ, da o njoj u srcu promišljamo i sprovodimo u djelo. Voljeti se može samo ono što poznajemo. A nepoznavanje Pisma nepoznavanje je Krista rekao je sv. Jeronim. Evanđelist Luka na početku svog evanđelja kaže da je sve pomno ispitao. To je obveza i svih nas. Pomno ispitati ono što nam Bog objavljuje po riječima sv. Pisma. Imaš li u svojoj kući Sveto pismo? Ako imaš, znaš li gdje je? Skineš li prašinu s njega samo kad svećenik dolazi u blagoslov pa staviš sv. Psimo na stol da on vidi da ga imaš u kući ili ga koritiš svakodnevno? Neka ti kratka misao iz Svetog pisma bude poput jutarnje kave – neizostavna. To hrani našu pobožnost. “Molimo Gospodina da nam da snage ugasiti televiziju i otvoriti Bibliju, isključiti mobitele i otvoriti Evanđelje” – napisao je papa Franjo na svom twiter profilu. Kažu psiholozi, da ono što zadnje činimo prije spavanja obilježava i naš san. Naše misli u snu hrane se onim što su netom prije spavanja činile. Neka nam zato zadnji pogled prije spavanja ne bude ekran mobitela nego kratki svetopisamski tekst. Tako ćemo ostvariti i onaj redak iz Pjesme nad pjesmama: “Ja spavam, ali moje srce bdije.” Amen.
Vlč. Daniel Katačić
