U svojem nagovoru Jim Blount pozvao je vjernike da ne ostanu samo na izvanjskom poznavanju katoličke vjere, nego da se potpuno otvore Duhu Svetomu i dopuste mu preobraziti njihov život.
Govoreći o Mariji, molitvi krunice, čistoći srca, snazi obraćenja i stvarnoj Kristovoj prisutnosti u Euharistiji, posvjedočio je kako Bog i danas ozdravlja, oslobađa, obnavlja razorene obitelji i vraća nadu ondje gdje se ljudskim očima sve čini izgubljenim.
Radost katoličke vjere
Najbolja stvar na svijetu jest biti katolik. Bez obzira na to pripadamo li istočnom ili zapadnom obredu, svi primamo bogatstvo koje nam je Crkva predala u svojoj liturgiji, sakramentima i duhovnoj baštini. Katolička vjera nije samo skup istina koje treba poznavati, nego život koji treba živjeti u zajedništvu s Bogom. Zato vjernik ne smije biti duhovno prazan i suh, nego ispunjen Duhom Svetim. Sveci su to dobro razumjeli jer su živjeli s Duhom Svetim i u Duhu Svetome. Njihov život pokazuje da svetost ne nastaje samo ljudskim nastojanjem, nego djelovanjem Božje milosti u srcu koje se potpuno otvara Bogu.
Sveti Augustin govori o Duhu Svetome kao o Ljubavi. Imati Duha Svetoga znači primiti Božju ljubav koja se izlijeva u ljudsko srce i osposobljava čovjeka da ljubi Boga i bližnje. Upravo je ta Ljubav izvor svakog istinskog ozdravljenja, oslobođenja i obnove.
O. Jim posvjedočio je da je tijekom svoje službe vidio tisuće čudesa, ali da nijedno od njih nije učinio niti bilo koji svetac. Ni sveti Šarbel nije činio čudesa vlastitom snagom.
Bog je onaj koji djeluje, ozdravlja, oslobađa i obnavlja, dok su sveci njegova raspoloživa oruđa. Zbog toga je potrebno svakoga dana ponovno moliti za ispunjenje Duhom Svetim.
Nije dovoljno jednom primiti milost i potom živjeti od uspomena na ono što je Bog nekoć učinio. Svaki svećenik, đakon, redovnik, redovnica i laik pozvan je iznova otvarati srce Božjemu djelovanju.
Marija nas vodi Duh Svetomu
Jedan od najsigurnijih putova prema ispunjenju Duhom Svetim jest približiti se Mariji, Zaručnici Duha Svetoga. Ona je potpuno pripadala Bogu i cijelim se svojim bićem otvorila njegovo djelovanje. U njezinu se životu vidi što se događa kada čovjek potpuno i bezuvjetno kaže Bogu: „Da.“ Marija poznaje Duha Svetoga jer je njegovom snagom Riječ u njezinoj utrobi postala tijelom. Nakon Kristova uzašašća ponovno je bila okupljena s apostolima u dvorani Posljednje večeri, moleći i iščekujući obećano izlijevanje Duha na Crkvu. Ona i danas pomaže vjernicima otvoriti srce, odreći se potrebe za kontroliranjem svega i s povjerenjem izgovoriti: „Neka mi bude po tvojoj riječi.“
Molitva zato ne smije ostati samo izgovaranje riječi. Potrebno je moliti srcem i iz dubine duše, ući u otajstvo i dopustiti mu da zahvati cijeloga čovjeka. Svaka Zdravomarija može postati vapaj: „Dođi, Duše Sveti! Ispuni me, dođi u moj život, moju obitelj, moju službu, moju Crkvu, moje rane i slabosti. Dođi u ono što je u meni suho i mrtvo te u meni zapali svoju vatru.“ Katolička vjera nije samo znanje o Duhu Svetome, nego život u Duhu Svetome. Nije dovoljno govoriti o njegovim darovima, nego mu treba dopustiti da nas mijenja. Nije dovoljno govoriti o čudesima, nego je potrebno znati tko ih čini. Nije dovoljno diviti se svecima, nego treba čeznuti za svetošću koja je u njima bila djelo Božje milosti.
Duh Sveti izvor je istinske radosti
Duh Sveti izvor je radosti. O. Jim prisjetio se svoje bake koju je kao tinejdžer svakog tjedna posjećivao u domu za starije. Premda je bila u invalidskim kolicima i već u svojim osamdesetima, svaki ga je put radosno čekala. Čim bi ga ugledala na vratima, glasno bi povikala: „Jimmy, volim te!“ Bila je ispunjena radošću jer je ljubila Duha Svetoga. To ga je iskustvo potaknulo da upozori kako kršćanin nije stvoren za trajnu mrzovolju i beznađe, nego za život u Bogu. Kada se čovjek zatvori u sebe, svoje probleme, nezadovoljstvo i samosažaljenje, njegovo lice postaje teško, ali kada slavi Isusa i usmjeri pogled prema njemu, u njegovom se srcu ponovno rađa radost. Ta radost postaje osobito snažna u Euharistiji i molitvi krunice.
Katolici imaju sve razloge biti ljudi nade i radosti. Krist je došao kako bismo imali život i imali ga u izobilju. Zbog toga je o. Jim, govoreći s vedrinom, predložio novo pravilo za Hrvatsku: „Mrzovoljna lica nisu dopuštena!“ Kršćanska radost ne proizlazi iz novca, uspjeha ili života bez poteškoća, nego iz pripadnosti Isusu. Čovjek može nemati mnogo materijalnih dobara, a ipak biti istinski sretan jer ima najboljega Gospodara, Isusa Krista i Majku koja je Kraljica. Ta se radost rađa iz sigurnosti da nas Bog ljubi i želi u nebu još više nego što mi sami želimo doći k njemu. Zato je prvi cilj svećeničke službe voditi ljude prema vječnom životu. O. Jim posvjedočio je kako svakodnevno moli za ljude kojima propovijeda te da je sve četiri krunice toga dana prikazao za okupljene jer ih želi ponovno vidjeti u nebu.
Četiri krunice za obnovu razorene obitelji
Snagu ustrajne molitve o. Jim je prikazao svjedočanstvom iz Belizea, male srednjoameričke zemlje u kojoj je djelovao kao misionar. Kada je stigao u Belize, čija je zemlja govorila o velikom javnom skandalu u koji je bio uključen senator Cowell, katolik, supruga i otac šestero djece. Nakon više od četrdeset godina braka napustio je suprugu i obitelj te započeo vezu s djevojkom mlađom čak i od svoje najmlađe kćeri. Nedaleko od obiteljske kuće sagradio joj je kuću i preselio se k njoj. Takav je život trajao već pet godina, a posljedice njegova grijeha duboko su ranile suprugu, djecu i cijelu obitelj. Preljub nikada ne ostaje samo privatna stvar jednoga čovjeka. On razara brak, ranjava supružnika i ostavlja duboke rane u djeci i svima koji tu osobu vole.
Jednoga dana senatorova supruga došla je u crkvu Božanskoga milosrđa u Belize Cityju, u kojoj je o. Jim služio. S njom su došli njezina stara majka i petero od šestero djece. Baka je plakala, djeca su bila potištena, a najmlađi sin nije htio ni ući u crkvu, nego je ostao u vozilu. O. Jim ga nije osuđivao jer je razumio koliko je bio ranjen očevim postupcima. Nakon što je utješio obitelj i podsjetio ih da ih Bog ljubi, upitao je gospođu Cowell voli li još uvijek svog muža i želi li se vratiti. Kada je odgovorila potvrdno, rekao joj je: „Onda prestanite plakati i počnite moliti!“ Nakon pet godina tuge, plaćanja i samosažaljenja trebalo ih je probuditi i usmjeriti prema molitvi. Gospođi Cowell naložio je da svakoga dana moli sve četiri krunice te joj je rekao da će se njezin muž vratiti do Božića.
Od travnja je gospođa Cowell ustrajno molila. Svakoga je mjeseca posjećivala o. Jima, premda je živjela daleko i svaki je dolazak zahtijevao dugo putovanje. Jednom mu je donijela veliku košaru voća, čime je na način uobičajen u Belizeu izrazio ljubav i zahvalnost.
Dok su drugi govorili da je lud i da se senator nikada neće vratiti, o. Jim je nastojao slušati Boga i staviti njegovu riječ na prvo mjesto. Dana 11. prosinca njegova mu je tajnica priopćila da je gospođa Cowell nazvala i rekla da se njezin muž prethodne večeri vratio kući. Vratio se dva tjedna prije Božića, upravo kako joj je bilo naviješteno.
Ispovijed, obraćenje i ozdravljenje srca
Nakon povratka, senator Cowell želio je razgovarati s o. Jimom. Kada je svećenik došao u njegovu kuću, ugledao ga je kako zagrljen stoji uz svoju suprugu. Pozvao ga je na ispovijed, a senator je pristao. Bila je to duga, ozbiljna i iskrena ispovijed. Nakon nje o. Jim ga je upitao smije li ga blagosloviti i moliti da Bog izliječi njegovo srce od svega što je učinio supruzi, djeci i ljudima koje je sablaznio. Moleći nad njim, zazivao je Boga da potpuno obnovi njegovo srce i vrati mu ljubav prema supruzi koju je imao na početku njihova braka.
Tijekom molitve senator je doživio snažno iskustvo i pao na pod. Udarac su čula njegova djeca, koja su utrčala u sobu misleći da je svećenik udario njihova oca. O. Jim pozvao ih je da ga ne potresu, nego da mole. Svih šestero djece tada je počelo moliti krunicu. Nakon otprilike pola sata senator je došao k sebi, a njegov je pogled bio potpuno drukčiji, pun nove živosti poput pogleda zaljubljenoga mladića. O. Jim je vjerovao da je Bog snažno zahvatio njegovo srce i obnovio njegovu ljubav prema supruzi.
Sljedećeg dana, 12. prosinca, na blagdan Gospe Guadalupske, zaštitnice Belizea, senator je došao na veliku misu za ozdravljenje. Ljudi još nisu znali da se vrate obitelji. Pred cijelim se okupljenim narodom ispričao svojoj zemlji i svojoj Crkvi. Ljudi su ustali i pljeskali mu petnaest minuta. Gospodin i gospođa Cowell nakon toga su ostali zajedno i zajedno ostarjeli. To svjedočanstvo ne znači da će svaka životna situacija završiti na jednak način, ali pokazuje da Bog može učiniti ono što ljudima izgleda nemoguće. Može spasiti čovjeka, obnoviti obitelj, izliječiti slomljeno srce, osloboditi iz tame i vratiti nadu ondje gdje je čovjek više ne vidi. Zato nijednu osobu ne treba prerano proglasiti izgubljenom niti Boga ograničiti zaključkom da je nešto zauvijek završeno.
Hrvatska pripadnost Isusu
Obnova obitelji i naroda započinje obnovom vlastitoga srca. Svetost ne dolazi sama od sebe, nego zahtijeva molitvu, obraćenje, sakramente, čistoću života i svakodnevnu odluku za Boga. Ako je srce opterećeno grijehom, tu je ispovijed. Ako smo pali, možemo ponovno ustati. Ako smo se udaljili, možemo se vratiti. Upravo zato o. Jim je pozvao Hrvatsku da postane zemlja svetosti, čistoće i radosti. Posebno je upozorio na oštre posljedice preljuba, pornografije i drugih oblika seksualnog nemorala koji duboko ranjavaju čovjekov odnos s Bogom, sa samim sobom drugim ljudima. Čistoća srca čovjeku ne oduzima radost, nego otvara prostor istinske radosti.
Marija je žena potpune radosti jer je sva čista, Bezgrješna i potpuno predana Bogu. Od nje učimo čistoću srca i pripadnost Bogu. Zato je potrebno moliti za hrvatske tinejdžere, mladiće i djevojke, muškarce i žene, svećenike, redovnike i redovnike, kako bi svi živjeli u čistoći i svetosti. Ako Hrvatska bude živjela u vjernosti Bogu i čistoći srca, bit će istinski slobodna i sretna. Zlo ne može imati posljednju riječ nad Hrvatskom. Hrvatska pripada Isusu Kristu i pozvana je po Marijinu zagovoru rasti u svetosti.
Sveti Šarbel – čovjek Marije i Euharistije
Sveti Šarbel bio je duboko odan Blaženoj Djevici Mariji, ali jednako tako i Euharistiji. Govoreći o stvarnoj Kristovoj prisutnosti u Presvetom Oltarskom Sakramentu, o. Jim prisjetio se duhovne obnove za tinejdžere koju je vodio u Georgiji, zajedno sa sestrama Misionarkama ljubavi. U subotu su održane obnove za djevojke, au nedjelju za dječake. Dječaci su nadležni, pažljivi i zainteresirani, ali o. Jim je tijekom stanke za ručak shvatio da im nisu dovoljne samo lijepe riječi i dobra glazba. Sutradan su se trebali vratiti u školu i ponovno biti izloženi utjecajima nespojivima s njihovim vjerom. Nisu trebali njega, nego Boga i snagu Duha Svetoga.
Nakon ručka počeo je govoriti o Euharistiji, ali je već nakon nekoliko minuta u molitvi snažno doživio riječ Boga Oca: „Stavi moga Sina na oltar.“ Prekinuo je govor, otišao do oltara i izložio Presveti Oltarski Sakrament u pokaznici. Svi su dječaci kleknuli i počeli moliti i pjevati. Gledajući prema pokaznici, o. Jim u hostiji je vidio Isusovo lice koje je za njega bilo živo. Osjetivši snažnu prisutnost Duha Svetoga, rekao je dječacima da ih njihov Gospodin i Spasitelj Isus Krist gleda s oltara. Dječaci su prišli bliže, kao njima i sestre Misionarke ljubavi.
Iako su prije obnove rekli da žele otići kući u šest sati, nakon susreta s Isusom više nisu htjeli otići. Molili su da im se dopusti ostati te su pred Euharistijom molili i plakali sve do jedanaest sati navečer. Ono što su doživjeli bilo je toliko snažno da im se više nije žurilo kući. Euharistija nije samo simbol ni znak koji nas podsjeća na Isusa. U Presvetom Oltarskom Sakramentu istinski, stvarno i bitno prisutan je Isus Krist – njegovo Tijelo i Krv, zajedno s njegovom dušom i božanstvom. Onaj koji nam dolazi u Euharistiji isti je Isus koji je hodao Galilejem, liječio bolesne, podizao slomljene, opraštao grešnicima, umro na križu i uskrsnuo od mrtvih.
Zato se za susret s njim ne pripremaju samo oči koje gledaju prema oltaru, nego se otvara nutrina kako bi ga čovjek mogao istinski susresti. Ne možemo biti katolici samo izvana. Potrebno je dopustiti Duhu Svetomu da prebiva u nama i preobražava naš život. Bog želi živjeti u nama i želi živjeti u Hrvatskoj. Bez Duha Svetoga kršćanski život ostaje bez snage, jer njime čovjek postaje živ, radostan i sposoban ljubiti. Zato svakoga dana valja iznova moliti: „Dođi, Duše Sveti! Ispuni srca svojih vjernika i u njima užezi oganj svoje ljubavi.“
kateheo.hr
