Sveti Bernard od Clairvauxa, francuski opat i mistik koji je pomogao u obnovi cistercitskog reda u 12. stoljeću, u zapisima Clairvauxa je opisao razgovor koji je vodio s našim Gospodinom. Molio se pitajući Isusa koja je bila njegova najveća nezabilježena patnja, a Gospodin mu odgovori: „Imao sam na ramenu, dok sam nosio svoj križ na Putu žalosti, tešku ranu koja je bila bolnija od ostalih, a koju ljudi nisu zabilježili. Časti ovu ranu svojom odanošću i dat ću ti sve što budeš tražio kroz njezine zasluge. A svima onima koji budu častili ovu ranu, oprostit ću sve njihove lake grijehe i neću se više sjećati njihovih smrtnih grijeha.”
Sv. Pio od Pietrelcine, fratar kapucin, svećenik i mistik, preminuo je 1968. Padre Pio poznati je ispovjednik i svet čovjek koji je više od 50 godina nosio Kristove rane (stigme) na rukama i nogama. U knjizi koju je na talijanskom jeziku izdao samostan sv. Pija, pod nazivom Il Papa e Il Frate, autor Stefano Campanella izvijestio je da je sveti Pio jednom imao vrlo zanimljiv razgovor s Karolom Wojtylom, budućim papom sv. Ivanom Pavlom II.
Prema Campanelli, Wojtyla je upitao Padre Pia koja mu od njegovih rana zadaje najviše boli. Budući papa očekivao je da će Padre Pio reći da mu je to rana na prsima, ali umjesto toga, Padre Pio je odgovorio: „To je moja rana na ramenu, za koju nitko ne zna i nikada nije izliječena ili liječena.”
Godine 2008., 40 godina nakon smrti Padre Pia, autor Frank Rega napisao je o Padre Piju: „Svojedobno se Padre Pio povjerio bratu Modestinu Fucciju da su mu se najveće boli događale kada je mijenjao potkošulju. Brat Modestino, kao i otac Wojtyla, mislio je da Padre Pio misli na bolove od rane u prsima. Zatim je 4. veljače 1971. brat Modestino dobio zadatak da popiše sve predmete u ćeliji pokojnog Padre Pia u samostanu, kao i njegove stvari u arhivu. Tog dana otkrio je da je jedna od potkošulja Padre Pia imala krug krvavih mrlja u predjelu desnog ramena.
Iste večeri brat Modestino je u molitvi zamolio Padre Pija da ga prosvijetli o značenju krvave potkošulje. Zamolio je Padre Pia da mu da znak je li doista nosio Kristovu ranu na ramenu. Zatim je otišao spavati, probudio se u 1 ujutro sa strašnim, nesnosnim bolovima u ramenu, kao da su ga nožem prerezali do ramene kosti. Osjećao je da će umrijeti od boli ako se nastavi, ali to je trajalo samo kratko. Tada se soba ispunila aromom rajskog mirisa cvijeća — znakom duhovne prisutnosti Padre Pia — i on je čuo glas koji je govorio: „To je ono što sam morao trpjeti!”
Sveti Bernard iz Clairvauxa, nakon što je primio Kristovu poruku o velikoj boli rane na ramenu, nastojao je potaknuti pobožnost toj Kristovoj rani te je napisao ovu molitvu:
Molitva Kristovoj rani na ramenu
O preslatki Gospodine Isuse Kriste, blagi Božji Jaganjče! Ja siromašan grešnik pozdravljam i poštujem Tvoju Presvetu Ranu koju si zadobio na svom svetom Ramenu, kada si svoj teški Križ nosio. Zbog nje si osjećao na svom presvetom Tijelu osobito veliku bol i muku. Klanjam ti se, mukotrpni Isuse, slavim te i štujem te! Blagoslivljam te iz dubine svojega srca i zahvaljujem ti za svetu Ranu Tvojega Ramena, koja Ti je zadavala veliku bol. Preponizno te molim, zbog Tvoje Muke i Boli, što si ih podnio po dubokoj svetoj Rani, da se smiluješ meni siromašnom grešniku, da mi grijehe oprostiš i da me na svom Križnom putu krvavim tragovima povedeš u vječno blaženstvo! Amen! Slava Ocu…
