Mnogi se pitaju: „Kada će već biti kraj Sotoni i njegovu kraljevstvu?“ Istina, nestrpljivi smo. Osjećamo na vlastitoj koži napasti zloga duha koji pokušava uništiti Crkvu. No nije to ništa čudno jer prema proročkom opisu u knjizi Otkrivenja 12 čitamo o velikom Znaku na nebu – Žena koja se bori sa Zmajem.
S lakoćom prepoznajemo u Zmaju Sotonu. Žena je Crkva. Đavao napada Ženu i njezino potomstvo. Iz svojih usana izlijeva, poput rijeke, otrov kako bi uništio Božju zamisao spasenja svih ljudi u njegovoj Crkvi koju je sam Bog oblikovao od iskona. Važna je činjenica da Bog štiti Crkvu. On se brine i za najmanjeg člana svoje obitelji.
Nosi Crkvu na svojim krilima (Izl 19,4). Đavao napada sve više, s jačom snagom, kao da je to njegov posljednji ples. Biblija od početka do kraja pokazuje borbu na smrt i život između Boga i đavla, između dobra i zla. Govori o spasenju i vječnoj sreći u Božjem zagrljaju. U kontekstu izlijevanja sotonskog otrova na Crkvu i prividnoj njezinoj slabosti, postavlja se pitanje: hoće li je Sotona nadvladati?
Isus sa svojim učenicima odlazi u krajeve Cezareje Filipove. Želi im na tom mjestu postaviti konkretno pitanje: „Tko sam ja za vas?“ Mjesto na koje su došli je vrlo posebno! Čini se da Cezareja Filipova skriva ispod svoga naziva skroz mračnu priču. Prije se zvala Paneas.
Prema židovskoj literaturi, upravo ovdje su pali demoni o kojima govori knjiga Postanka (Post 6,1-4). Demoni su iskorištavali ljudske žene. Plodili su im djecu. Među njima je bila zakletva HEREM da svatko od njih mora sudjelovati. Tako i planina zbog đavolske zakletve zove se Hermon (Hen 6,6). Zlo se bezgranično razvijalo na tom mjestu. Kroz godine razvio se kult boga Pana. On je bio pola jarac i pola čovjek – hibridno (izvan prirodno), bespolno biće. Poznat je bio po svojim seksualnim orgijama.
U grčkoj kao i u rimskoj mitologiji, Pan je plašio mlade djevojke u snu. One su se PANIčno bojale, budile su se u snu zbog straha od silovanja. Pan se hranio krvlju djece koju su bacali njegovi štovatelji s visoke stijene. Umjesto toga Pan bi trebao štititi njihov dom i stoku. Međutim, sve im je oduzimao. Tu gdje nema Boga, zakoračuje đavao. Upravo ovdje su bila vrata pakla.
Pred vratima pakla, Isus provocira svoje učenike. Na području neprijatelja postavlja im pitanje tko je on za njih. U epicentru zla dobiva od Petra odgovor koji bi trebao biti i naš odgovor: „Ti si Krist Pomazanik!“ Time se otkriva i Isusovo božanstvo. Upravo na tom mjestu na kojem Isus otkriva svoj božanski identitet i daje novi identitet Petru, Isus daje obećanje da vrata paklena nikada neće nadvladati Crkvu.
Samo u Kristu, Petar je mogao spoznati istinu o sebi. Kao čovjek, on ne može postati stijena na kojoj se gradi cijela Crkva. No on je po Božjoj milosti postao ono što nije ni slutio da može biti. Temelj Crkve je Isusovo spasenje po križu. Jedini Gospodin je Isus Krist.
Od tog trenutka, Petar je postao Kefa što znači stijena. Sotona se dobro sjeća tog trenutka u kojem Isus prenosi čovjeku – Kefi vlast odrješavanja grijeha. To je bio veliki udarac za pakao. Zato đavao mrzi svakog člana Crkve i tako se zaokružuje priča o Velikom znaku iz knjige Otkrivenja.
Pogledaj što se danas događa. Koliko demona želi ploditi zlo među nama. Zlo je u zadnje vrijeme postalo jako agresivno. Neki su pali na tom ispitu. Predali su se zlu i to unutar Crkve. Ali đavao nikada neće nadvladati Crkvu. Možda ti je i teško boriti se protiv đavla.
Primjećuješ kako i tvoja obitelj ispašta, ali bori se. Bitka protiv obitelji je posljednje đavolsko oružje, ali neće nadjačati jer je brak božanskog podrijetla. Iako patiš zbog đavolske agresije, on nikada neće te nadvladati dok si u Crkvi s Isusom. Ponekad se moraš sudariti s vratima pakla kako bi postao stijena.
Postat ćeš imun na zlo tek kada staneš korak do vrata pakla, tada ćeš postati kao najtvrđa stijena. Iz svakog iskušenja, pa čak i kada padneš, izaći ćeš kao pobjednik.
Bog će iznova provocirati tebe samo da mu kažeš tko je on za tebe. Svaki svoj panični strah koji te ubija ili izbacuje iz mira, predaj Isusu jer dok si s njim ni jedan demon ne može ti nauditi. Kristova prolivena krv i njegovo raskomadano tijelo u sakramentu pomirenja su za tebe jamstvo vječne radosti. Pater Arek Krasicki
