Marija je kćer Izraela. Božja Riječ ju je oblikovala, odgajala, davala joj svjetlost i snagu. Zato, kad Marija izgovara riječ rat, moramo se upitati što to znači?
U biblijskom smislu, rat nije samo sukob među ljudima, već duhovni sukob između Boga i Sotone u kojem se radi o spasenju cijelog čovječanstva, koje u tom sukobu sudjeluje. Božja pobjeda donosi kraljevstvo mira.
U Starom Zavjetu
Bog se osobno bori za svoj narod, protiv zlih sila (cf. Izlazak 3,20; 14,18; Jošua 5,13; 10,10-14; 2 Samuel 5,24; Ps 20(21); Ps 21(22); Ps 48(47),4-8; 2 Kraljevi 19,32-36). Bog daje pobjedu kroz borbu koju vode ljudi. Bog se bori i protiv grešnika, da bi uspostavio kraljevstvo blagostanja i pravde (cf. Brojevi 14,39-44; 1 Samuel 4; Izaija 1,4-9; Jeremija 4,5 – 5,17; 6) opisano u knjizi proroka Izaije, u viziji univerzalnog mira (cf. Izaija 2,2-5; 11,6-9).
U Novom Zavjetu
U Isusu, u potpunosti se objavljuje duboka priroda eshatološke borbe: tu se više ne radi o kraljevstvu ovoga svijeta (cf. Ivan 18,36-38), pa Isus odbija nasilje da bi se obranio (cf. Matej 26,51-53; Ivan 18,11). Radi se o duhovnoj borbi protiv Sotone, protiv duha svijeta, protiv zla. Paradoksalno, Isusov križ Njegova je pobjeda (Ivan 12,31-32), a Njegovo Uskrsnuće oduzima snagu i gospodstvo zlim silama (Kološanima 2,15). Svojom smrću, Isus je pobjednik (Ivan 16,33). Njegova borba nastavlja se u životu njegove Crkve.
U Crkvi
Po Crkvi, Isus ljudima donosi mir s Bogom i mir međusobno (Luka 2,14; Ivan 14,27-31). Taj mir pak nije od ovoga svijeta. Zato su vjernici uvijek izloženi mržnji svijeta (Ivan 15,18-21): na vremenskom planu, Isus im nije donio mir nego mač (Matej 10,34). Individualno, svaki kršćanin mora voditi borbu, ali ne protiv neprijatelja od krvi i mesa, nego protiv Sotone i njegovih saveznika (1 Petrova 5,8-11). Kolektivno, Crkva je izložena napadajima snaga ovoga svijeta, Sotoninih saveznika (Otkrivenje 12,17-13,10).
Kršćansko oružje
U toj borbi, Crkva i kršćani služe se oružjem koje im je dao Isus:
Kršćanske kreposti (1 Solunjanima 5,8; Efežanima 6,11.13-17).
Vjera u Krista pobjeduje Zloga i svijet (1 Ivanova 2,14; 4,4; 5,4ss).
Prividno, svijet može trijumfirati nad kršćanima kada ih proganja i ubija (Otkrivenje 11,7-10), ali to je tek privremena pobjeda.
Jaganjac pobjeđuje Đavla i smrt, a njegovi trijumfiraju mučeništvom (Otkrivenje 12,11; 14,1-5).
Herojstvo te i takve borbe nadaleko nadilazi herojstvo starozavjetnih Jahvinih ratova, i ne traži ništa manje hrabrosti.
Konačna borba
“Posljednja vremena” traju već 2000 godina. Počela su s Kristom i znače rat na život i smrt između dviju tabora: Kristovog i Antikristovog. Mi znamo da je Krist već pobijedio i da, jedino sjedinjeni s njim, imamo sigurnu konačnu pobjedu. U svojoj Crkvi, Krist okuplja sve razasute Božje sinove, a Sotona, koji ga oponaša, oko sebe okuplja one koje je zaveo. Knjiga Otkrivenja pokazuje nam eshatološku sliku posljednje borbe (Otkrivenje 19,19; 20,7s) u kojoj Krist pobjeđuje i objavljuje svoju slavu. Savršeni mir novog Jeruzalema uvodi u raj spašeno čovječanstvo (Otkrivenje 21).
