Neki misle da imaju pravo naljutiti se u jakim kušnjama i iritantnim situacijama. Nestrpljivost nam se čini svetom ljutnjom. Međutim, Biblija hvali strpljivost kao plod Duha Svetoga (Galaćanima 5:22) koji treba biti prisutan u svim Kristovim sljedbenicima (Prva Solunjanima 5:14). Strpljivost otkriva našu vjeru u Božji odabir trenutka, svemoćnost i ljubav.
Iako većina ljudi strpljivost smatra pasivnim čekanjem ili blagom tolerancijom, većina grčkih riječi koje se prevode kao „strpljivost“ u Novome zavjetu su aktivne, robusne riječi. Uzmite za primjer Hebrejima 12:1: „Zato i mi, opkoljeni tolikim oblakom svjedoka, odbacimo od sebe svako breme i grijeh koji lako zavodi, te ustrajno trčimo na utakmici koja nam je određena”. Hoće li netko trčati u utrci tako što će pasivno čekati da ga netko polako pogura ili blago tolerirajući varalice? Svakako da ne! Riječ koja se prevodi kao „strpljivost“ u ovome stihu znači „ustrajnost“. Kršćanin trči svoju utrku strpljivo time što ostaje ustrajan i u vrijeme poteškoća. Strpljivost je u Bibliji ustrajavanje do cilja, izdržavanje nevolja ili iščekivanje da se ispuni obećanje.
Strpljivost se ne razvija preko noći. Božja sila i dobrota ključne su za razvoj strpljivosti. Kološanima 1:11 nam kaže da nas On osnažuje na „savršenu postojanost i strpljivost”, dok nas Jakovljeva 1:3-4 potiče da budemo svjesni kako su nevolje Njegov način usavršavanja naše strpljivosti. Naša se strpljivost dalje razvija i osnažuje Božjom savršenom voljom i odabirom trenutka, čak i u odnosu na zloga čovjeka koji „ima sreće, na čovjeka koji spletke kuje“ (Psalam 37:7). Naša strpljivost prima nagradu na kraju jer „je blizu dolazak Gospodnji” (Jakovljeva 5:7-8). „Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži” (Tužaljke 3:25).
U Bibliji vidimo mnoge primjere onih čiju strpljivost obilježava njihov hod s Bogom. Jakov nas usmjerava na proroke „za uzor strpljiva podnošenja nevolja“ (Jakovljeva 5:10). Također govori i o Jobu, čija je ustrajnost bila nagrađena ishodom „koji mu je Gospodin dao” (Jakovljeva 5:11). Abraham je također strpljivo čekao i tako „postiže obećanje” (Hebrejima 6:15). Isus je naš model u svemu, a On je pokazao strpljivu ustrajnost: „Koji namjesto određene mu radosti podnese križ ne mareći za sramotu te otada sjedi s desnu Božjeg prijestolja” (Hebrejima 12:2).
Kako možemo pokazati strpljivost koja je Kristova osobina? Kao prvo, zahvaljujemo Bogu. Naša prva reakcija obično je „Zašto baš ja?“, ali Biblija nam veli da se radujemo u Božjoj volji (Filipljanima 4:4; Prva Petrova 1:6). Kao drugo, tražimo Njegove namjere. Ponekad nas Bog stavi u teške situacije kako bismo svjedočili o Njemu. Ponekad pak dopušta nevolju kako bi posvetio karakter osobe. Sjećajući se da je Njegova svrha naš rast i Njegova slava pomoći će nam u nevolji. Kao treće, sjećamo se Njegovih obećanja kakvo je u Rimljanima 8:28, gdje vidimo da „sve pridonosi dobru onih koji ga ljube; onih koji su odlukom Božjom pozvani”. „Sve” uključuje ono što kuša naše strpljenje.
Sljedeći put kada se nađete u gužvi na cesti, kada vas iznevjeri prijatelj ili vam se rugaju zbog vašega svjedočanstva, kako ćete odgovoriti? Prirodan odgovor je nestrpljivost koja vodi do stresa, ljutnje i frustracije. Slava Bogu da kao kršćani više nismo robovi „prirodnih nagona“ jer smo novo stvorenje u Kristu (Druga Korinćanima 5:17). Umjesto toga, imamo Gospodinovu snagu da odgovorimo sa strpljenjem i u potpunom pouzdanju u Očevu moć i namjere. „Onima koji ustrajnošću u dobru djelu traže slavu, čast i besmrtnost – njima [će dati] život vječni” (Rimljanima 2:7).
