Euharistija je sakrament koji nas sjedinjuje s Bogom i povezuje međusobno u zajednicu Crkve.
Kraljice Mira, koja vidi Crkvu mladih kako su se okrenuli od oltara i Euharistije, ponovno stavlja Misu u srce svake nedjelje i blagdana. Jer bez Mise ne možemo. Bez Mise nismo Crkva. A gotovo sav zapadni svijet je izbacio klecala iz svojih crkava i svetišta. Mnoge su crkve ostale bez tabernakula. Jednostavno su postale dvorane u kojima se događaju raznovrsni programi. Mnoge su župe odložile u muzeje svoje monstrance. Ne poznaju više čašćenje i klanjanje Presvetom Sakramentu. Zato su suze u očima Kraljice Mira kad nam govori, toplo i majčinski, o Euharistiji koja je naš život. Puno puta Gospa poziva: “Klanjajte se mom Sinu prisutnom u Presvetom Sakramentu Euharistije.“
Promatrajući živote svetaca kroz minula stoljeća vidimo ih kao mudre ljude čvrsto vezane uz svetu Misu, koji danomice nalaze vrijeme za molitvu pred tabernakulom. Osnažen Euharistijom kršćanin bez straha svjedoči svoju vjeru, podnoseći i najteže muke. Sv. Viktorija je molila: “Gospodine slaba sam. Dijete sam. Daj mi snagu i milost da te ne izdam. Daj mi snagu da ti se ne iznevjerim.“ Bila je čudesno jaka i odvažna pred sudom i na mukama. Svetac bez Mise i duboke pobožnosti ne postoji.
U Međugorju već više od 40 godina ne stavlja Gospa u centar sebe ili vidioce, već oltar i Euharistiju. „Sv. Josip je držao Isusa i bdio nad njim trideset godina. Njegova kuća je postala čudesni tabernakul. Njegove ruke su činile čudesnu piksidu. Njegovo naručje i grudi čudesna su patena na kojoj Isus spava... Sveti Josip nas uči kako držati Isusa, kako biti s njim, ljubiti ga, milovati ga i moliti ga“ – zapisao je sv. Leonardo. „Euharistija je iznašašće ljubavi. Čujemo Isusa kako nam govori: – Nastanio sam se među grešnicima da im budem spasenje, njihov život, te istovremeno liječnik za sve njihove bolesti koje se rađaju iz ranjene ljudske naravi. Oni se udaljuju od mene. Siromašni grešnici, ne udaljujte se od mene! Čekam vas danonoćno u tabernakulu. Ne odbacujem vas zbog vaših grijeha, već vas želim oprati u krvi svojoj i sakriti u svoje rane. Ne udaljujte se od mene, jer ja vas ljubim. Vi ste mi dragocjeni. Za vas sam postao Euharistija. Drage duše, zašto ste tako hladne, tako ravnodušne prema mojoj ljubavi!? Ne dopustite da vas vrijeme i brige udalje od moje ljubavi. Nađite vremena za posjet i klanjanje zatočeniku ljubavi.
Sve vas pozivam. Vas, posvećene duše, kao i one iz svijeta, vas pravedni kao i sve vas, grešnici, vas, učeni i neuki. Svima vam kažem: Ako želite radost, ja sam vaša potpuna radost. Ako tražite bogatstvo, ja sam vaše neizmjerno bogatstvo. Ako tražite i žudite za mirom, ja sam vaš mir, ja sam vaše milosrđe i ljubav.“ (Sv. Josipa M.) Gospa je prva živa svjetiljka – zora jutarnja – koja se klanja Euharistijskom Isusu i baca svoje svjetlo na to sveto otajstvo. Svi mi grešnici moramo doći k toj mudroj Djevici i upaliti svoje svijeće klanjanja.
Molitvene zajednice i centri vječnog klanjanja su središta u kojima ćeš upoznati ljepotu klanjanja i čašćenja Presvetog Sakramenta. Odakle se širi svjetlo moćnog duhovnog života.
Isuse, daruj mi svoju ljubav i bit ću bogat. Ne tražim drugo ništa. Ti si mi dostatan. Ti si moj Bog i sve moje. Majko, Kraljice Mira, daj mi milost da ljubim Isusa, te da osjećam stalno njegovu ljubav i blizinu. Gospa nas poziva:
Draga djeco, stavite Misu na prvo mjesto u vašoj nedjelji i živite Misu. „Sveta Misa, dječice, neka vam ne bude običaj, nego život. Živeći svaki dan svetu Misu osjetit ćete potrebu za svetošću i rast ćete u svetosti. Ja sam vam blizu i pred Bogom zagovaram za svakog od vas, da vam dadne snage da mijenjate svoje srce.“ (25. siječnja 1998.)
Euharistija je sakrament, otajstvo vjere, božanski život među nama. Euharistija je sakrament iz kojeg se događalo sjedinjenje Boga i čovjeka. Sakrament iz kojeg se rađa jedna, sveta i apostolska Crkva. Euharistija rađa Crkvu, a Crkva slavi Euharistiju. I taj Božji život koji se rađa po Euharistiji nastavlja teći u nama, nastavlja živjeti u nama, tako da ne živi više čovjek, već Bog živi u njemu. Bog je onaj koji nas mijenja u sebe. To je ta pretvorba, koja se ne događa samo nad kruhom i vinom – koji postaju tijelo i krv Gospodinova – već se događa i naša pretvorba.
Ne samo da naviještamo smrt i uskrsnuće Gospodinovo već tu je i naša smrt i naše uskrsnuće. U svakoj svetoj Misi umire stari čovjek, grešni čovjek. Zato Misa počinje s kajanjem: umire grešni stari čovjek, a rađa se novi čovjek stvoren na sliku Božju. Euharistija je sjedinjenje naše žrtve, našeg doprinosa, s Božjom žrtvom i prinošenjem. U propisima je svećeniku naloženo da uvijek ulije jednu kap vode u vino koje se ulijeva u kalež.
Ta kap vode predstavlja čovjeka, ljudsku narav. Predstavlja u Isusu Kristu našu narav i nas. Vino i voda se sjedine. I ta beznačajna kap vode, koja nema nikakvu cijenu, pretvara se zajedno s vinom i postaje Presveta Krv. Dobiva novu cijenu, novu vrijednost, novu dimenziju. Tako se događa s čovjekom u svetoj Misi.
Pod Misom je čovjek, taj krhki neznatni mali čovjek, sjedinjen s Bogom. Njegova misao, njegova suza, njegova bol, njegov križ sjedinjeni s Isusom dobivaju božanske vrijednosti. Postaju one vrijednosti koje pomažu drugima, otkupljuju druge, spašavaju druge. To je božansko otajstvo darovano čovjeku, po kojem se čovjek sjedinjuje s Bogom i sa svojim bližnjim. To je misterij naše vjere.
Gospa nam govori da našu nedjeljnu Misu stavimo na prvo mjesto. Ona nam govori o danu Gospodnjem i o sakramentu Euharistije. To su dvije vrijednosti. Našoj generaciji dogodilo se, nažalost, ono što se dogodilo i Hebrejima u Isusovo vrijeme. Prostor hrama postao je tržnica na kojoj su svi gledali na koji način što više zaraditi. Bila je tu mjenjačnica da hodočasnici mogu promijeniti novac, a sve tobože da im se pomogne, da lakše kupe janjce, golubove i drugo što im je trebalo za žrtvu. Kad je Isus ušao u hram, nije tako osjećao. Pročitao je misao o koristoljublju, pohlepi i osobnim interesima. Očistio je hram i rekao: "Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku." (usp. Iv 2,16)
Naša je nedjelja danas dan pun sporta, bijega od kuće, iz obitelji, a sve tobože za našu dobrobit: i rekreacija i relaksacija… A mnogi odustaju od svete Mise, od zajedništva, od zajedničkog iskustva kojeg su posvjedočila ona dva učenika u Emausu (usp. Lk 24, 13-35): „Naš Bog je živ, mi smo ga susreli, on nam je darovao kruh života. On nam je govorio i mi smo ga prepoznali!“ To je nedjeljna Misa: susresti uskrslog Isusa, koji je s nama i prati nas kroz naše dane, kroz život, i kao obitelj to zajedno slavimo s cijelom župom.
Okrenuti se i odvojiti se od oltara znači otpasti od Crkve, od Boga. Zato je važno očistiti nedjelju, vratiti ponovno nedjelju kao dan Gospodnji, koji je stvorio Jahve za sebe, za svoju slavu, za našu dušu, za naše spasenje, za naš veliki susret s Bogom.
Gospine poruke o Euharistiji:
19. veljače 1982.
„Pažljivo slušajte svetu Misu…“
26. studenog 1983.
„Prije Mise trebate se pomoliti Duhu Svetom…“
29. studenog 1983.
„Uvijek zazovite Duha Svetoga prije Mise...“
1. prosinca 1983.
„Kad molite ustrajno i dolazite na Misu, oslobodit ćete se vašeg umora. Isus će vam dati što budete molili...“
2. prosinca 1983.
„Molim vas, dolazite na svetu Misu i ne propuštajte Misu bez razloga…“
2. siječnja 1984.
„Draga djeco. Kako ste zaboravili moliti se Duhu Svetom prije Mise?“
13. siječnja 1984.
„Misa je najuzvišeniji oblik molitve. Nikad nećete uspjeti shvatiti veličinu Mise. Zato budite ponizni i puni poštovanja za vrijeme svete Mise. I pripremite se za svetu Misu – brižno! Preporučam vam sudjelovati svaki dan u svetoj Misi.“
2. srpnja 1984.
„Sudjelujte u Misi i poslije Mise molite zahvalu, Vjerujem i 7 Očenaša.“
16. svibnja 1985.
“Pozivam vas na zauzetiju molitvu i slušanje Mise. Želim da vaša Misa bude doživljaj Boga. Želim napose reći mladima: budite otvoreni Duhu Svetomu, jer Bog vas želi sebi privući u ovim danima kada sotona djeluje!”
21. studenog 1985.
“... radite na sebi osobno! Dolazite na Misu, jer ovo je vrijeme darova vama.“
3. travnja 1986.
“Želim vas pozvati na proživljavanje svete Mise. Ja sam vas izabrala, draga djeco, a Isus vam daje svoje milosti u Misi. Zato proživljavajte svjesno svetu Misu i neka vam bude radostan dolazak. S ljubavlju dolazite i prihvaćajte svetu Misu.”
12. studenog 1986.
„Ja sam vam uvijek blizu za vrijeme svete Mise. Jer, sudjelovati u Misi i pričestiti se je više nego biti vidjelac...“
25. travnja 1988.
„Neka vam sveta Misa bude život. Shvatite da je crkva Božja palača, mjesto na kojem vas okupljam i želim pokazati put prema Bogu. Dođite i molite! Nemojte gledati druge ni ogovarati ih, nego neka vaš život bude svjedočenje na putu svetosti. Crkve su dostojne poštovanja i posvećene su. Jer, Bog koji je postao čovjekom, stanuje u njima i danju i noću.”
25. listopada 1993.
“Draga djeco, ne mogu vam pomoći ako ne živite Božje zapovijedi, ako ne živite Misu, ako se ne klonite grijeha. Pozivam vas da budete apostoli ljubavi i dobrote. U ovom nemirnom svijetu svjedočite Boga i Božju ljubav, a Bog će vas blagoslivljati i dati vam ono što tražite od njega.”
25. siječnja 1998.
“Sveta Misa, dječice neka vam ne bude običaj nego život. Živeći svaki dan svetu Misu osjetit ćete potrebu za svetošću i rast ćete u svetosti. Ja sam vam blizu i pred Bogom zagovaram za svakog od vas, da vam dadne snage da mijenjate svoje srce.“
