Katolička Crkva daje na poseban način naglasak na važnost ljudskog tijela. Za razliku od nekih drugih koji ju potpuno negiraju, Crkva naučava da je tijelo hram Duha Svetoga i zbog toga se i prema njemu treba odražavati dužno poštovanje.
Crkva je štovanje relikvija potvrdila Dekretom na Tridentskom saboru, koji se održao u 16.st. Upravo ovim Dekretom Crkva je dala do znanja što se i kako treba štovati. Tako kaže:“ tijela mučenika i ostalih svetih koji su živjeli posebno kreposno na zemlji, a sada su u vječnosti s Kristom, treba štovati vjerni puk i po tim njihovim zemnim ostacima, Gospodin će udijeliti mnoge milosti onima koji vjeruju.“ Time se ne ističe neko magijsko djelovanje ostataka ni posebno iscjeliteljske moći, nego se potiče vjernike da usrdno mole svece za zagovor po njihovim nakanama.
Ako se po zagovoru dogodi čudu Crkva neće za svako posebno govoriti što se dogodilo ili za neko drugo da nije, nego se to ostavlja za osobno vjerovanje uslišanog vjernika. Posebni su slučajevi kada se želi dokazati svetost određene osobe, kada se kroz poseban, vrlo iscrpan i temeljti postupak službeno utvrđuje je li se dogodilo čudo ili nije. Za proglašenje svetim potrebna su 2 službeno potvrđena čuda od strane Crkve, te se tada kroz poseban postupak, tu osobu uzdiže na čast oltara.
Dekret je utvrdio da se prema relikvijama treba odnositi sa velikim poštovanjem i dostojanstvom. To je kodificirano u kanonskom pravu, prema kojem je prodaja relikvija je strogo zabranjena. U vremenu srednjeg vijeka, naručito se događalo puno krađa, vandalizama i razbijanja grobnica, kako bi se složili dijelovi za prodaju. Zbog toga su mnoge crkve počele osnivati riznice, kako bi se očuvale relikvije od oštećenja i obezvrjeđenja. Katolička crkva strogo zabranjuje odvajanje ili odlamanje relikvija na manje dijelove, kako bi se koristilo u svrhe liturgije ili druge svrhe.
Upravo zbog tih razloga mnoge crkve danas imaju riznice u kojima se mogu vidjeti različite relikvije svetaca. Mjesta s najviše relikvija su katakombe u Rimu, naručito one na St.Tarcisiu (katakombe sv.Kaliksta) o kojima brigu vode salezijanci, a u tim su katakombama posmrtni ostaci tisuće mučenika i čak 16 papa.
U nauku crkve, relikvije se svrstavaju u oblik pučke pobožnosti, što znači da služe većoj povezanosti i usrdnijoj molitvi vjernog puka. Najvažnije je da samo su relikvije samo produžetak liturgije, a ne njezin nadomjestak (što znači da sv.Misu ne može zamijeniti po svojoj snazi značaju niti jedno štovanje relikvija koje se u crkvi organizira).
Klasifikacija relikvija:
1.relikvije prvog reda- direktno povezane s događajima iz života Isusa (križ, jaslice- u bazilikama u Rimu), te dijelovi tijela svetaca (kosti, lubanja) –urna sv.Ivana Bosca koja putuje po svijetu spada u ovu skupinu
2.relikvije drugog reda- predmeti koje je svetac nosio i koristio (npr. reverenda Don Bosca, časoslov)
3.relikvije trećeg reda-sve što je dotaknulo relikviju prvog i drugog reda, najčešće su to komadići tkanine.
