Sveta Hildegarda, naučiteljica Crkve iz 12. stoljeća, čula je kako se Bog uvijek nanovo žali da su ga ljudi zaboravili i ništa više od njega ne mole. Zato više i ne možemo doživjeti ljekovitu snagu molitve. Trebamo opet naučiti kako da padnemo u ljubeće ruke Božje i da mu se povjerimo u svojoj nevolji Što trebamo učiniti kako bismo opet doživjeli ljekovitu snagu molitve?! U molitvi otvaramo svoja vrata Bogu. Vrata se otvaraju iznutra. Hildegarda čuje kako se Bog uvijek nanovo žali da su ga ljudi zaboravili i ništa više od njega ne mole.
Zato mi više i ne možemo doživjeti ljekovitu snagu molitve. »Bog zna za preuzetnost onih koji ne podižu k njemu pogled iz poslušnosti, nego sve svoje temelje na samima sebi. On će ih očistiti metlama tjeskobe i nemanima neprijateljske nastrojenosti sve dok se ne budu u pokajanju sjetili Boga. Jer oni nisu putovali u revnosti ljubavi i u obdržavanju njegovih zakona.« (B 180) Danas nad čovjekom na zastrašujući način vladaju mnogi različiti strahovi. Jesu li oni mjerilo za našu udaljenost od Boga? Tjeskoba ne čini samo glupim nego i bolesnim. Sve one bolesti koje na bilo koji način imaju vezu s uskoćom, dolaze iz tjeskobe. Mislim na anginu, anginu pectoris, poteškoće s disanjem, zgrčenosti i druge. Trebamo opet naučiti kako da padnemo u ljubeće ruke Božje i da mu se povjerimo u svojoj nevolji.
Hildegarda čuje uvijek nanovo obećanje Božje da će nam on pomoći: »Zato potraži u svojoj savjesti rane i bol svoga srca, kojima se moraš prinuditi, kada osjećaš da te volja vuče prema grijehu, i kad si tako za njega prionuo da jedva sasvim odriješen možeš disati. I gle, ja te gledam. Što ćeš tada učiniti? Kad ti mene sada u toj pritještenosti s ranjenim srcem, vlažnim očima i potresen strahom pred mojim sudom zazoveš, i tada ostaneš pri svom glasnom zazivanju da ti priteknem u pomoć protiv zloće tvoga tijela i protiv napada zlih duhova, ja ću sve učiniti za čim težiš i nastanit ću se u tebi…” (SC 528) Shvaćamo li u tim riječima što znači molitva? Razumijemo li možda zašto tolike takozvane molitve nisu uslišane? Iscjeliteljsku snagu molitve doživljavamo samo ako je ona prošla kroz naše srce.
U svijesti svoje potrebitosti mogu i moram Boga zazivati; Hildegarda govori uvijek nanovo „uzdisati”. I ako trpim zbog nevolje svoga brata, svoje sestre, svojega bližnjega, ili ako ih vidim da pate, trebam zazvati Boga. Za takvu molitvu obećano je uslišanje: „tada se približava miomiris božanske ljubavi…” da ispuni to opravdano zazivanje. Ulomak iz knjige „Ozdravljanje tijela i duše” autorice svete Hildegarde iz Bingena (odabrala H. Strickerschmidt). Izdavač: Karitativni fond UPT Đakovo” (Narudžbe na adresu: Knjižnica U PRAVI TRENUTAK, 31 400 Đakovo, p.p 51; Tel/fax: 031/811-774) Izvor: Book.hr
