Poznat je sindrom dosadnosti tijekom molitve ili čitanja Božje riječi prilikom bogoslužja.
Jako mi je bilo žao kada sam tijekom tumačenja Ivanova evanđelja studentima, na fakultetu, čuo i vidio njihove reakcije. Samo što sam najavio temu predavanja primijetih kako studentice kolutaju očima. Iz zadnje klupe čulo se: „Ali mi to sve znamo“. Teško je predavati Radosnu vijest onima koji već sve znaju i svaka slijedeće rečenica postaje za njih dosadna. Nešto slično događa se i u crkvi. Mnogi kažu: „Tu pjesmu smo već pjevali. Čuli smo to evanđelje. Tu molitvu poznam“. Ono najgore što se može čovjeku dogoditi je njegova pospanost kada se čita Božja riječ. Mislim tu na potpunu emocionalnu separaciju koja ukazuje na potpunu nezainteresiranost Božjom riječi. Zašto nam se to događa?
Odgovor je jednostavan: Nismo upoznali Isusa. Znamo gdje on živi. Prepoznajemo njegovu riječ. Znamo kako se trebamo moliti. Prepoznajemo da druženje s njim je nešto najbolje. Znamo kada su mise u crkvi i kako teče misa. Međutim, nismo upoznali Isusa. Juda koji je izdao Isusa sve je to isto znao. On je znao kada se Isus moli, gdje boravi, vidio je čudesa koja je Isus učinio. Znao je dobro gdje će se Isus nalaziti one noći. On je znao da će Isus biti preko potoka Cedrona. Čini se da je volio svoga učitelja jer ga je poljubio, a to je znak blizine i prijateljske povezanosti. No, usprkos tome svemu izdao je Isusa. Njegovo znanje ograničavalo se jedino do potoka Cedron. Naziv Cedron na hebrejskom znači mrak. Juda je bio u mraku, nije dozvolio da ga obasja svjetlo.
Ivan vrlo posebno piše svoje evanđelje. On dokazuje da je Isus postojao još prije svoga tjelesnog rođenja. Otac, Sin i Duh Sveti su jedno. Divimo se počecima svijeta. No Bog je bio prije svih početaka. On je stvorio svijet. Bog je sve to učinio po svojoj Riječi. To znači po Isusu. On izgovara i događa se. Stvari, životinje i čovjek imaju svoje postojanje u Bogu po njegovoj Riječi. Čovjek ne može bez Božje riječi. Isus nastavlja djelo Oca Stvoritelja. Evanđelje nas izvještava da je on, poslušan Josipu, postao tesar. U ono doba biti tesar značilo je biti veliki graditelj, konstruktor, a upravo to je Isus.
Ivanov prolog, koji nalikuje opisu stvaranja svijeta, govori o tome da je Isus svjetlo. Iz izvještaja o stvaranju svijeta saznajemo da je Bog stvorio dva svjetla jedno veće da vlada danju i drugo manje da vlada noću. Zašto dva svjetla? Trebamo Sunca Hostije i Biblije kako bi u mraku depresije naša molitva postala mjesecom koji prima i šalje Svjetlo Istine koje je došlo na svijet – Isusa Krista. No, Isus nije obično električno svjetlo ili bljesak svijeće. On je svjetlo koje otvara ljudski um i srce kako bi upoznalo Boga.
Nadalje, Ivanov proslov kaže da to Svjetlo došlo je ljudima i ljudi ga nisu prepoznali. Zamislite, svijet i čovjek je stvoren po Riječi, odnosno po Svjetlu, i čovjek odbija Riječ, odbija primiti svjetlo kao da više voli biti u mraku – u Cedronu. Cedron to mjesto mraka i krvi. To mjesto otpada i gehene. I to je razlog svih naših problema, našeg dosađivanja tijekom mise i slušanja Božje riječi. Bog ljubi, ali on želi biti ljubljen!
Što nam je činiti? Molitva je temelj upoznavanja Boga, dapače hodanja s Bogom. Upravo to hodanje izražava duboku intimu poznavanja Boga kako su to činili biblijski pravednici (Adam, Henoh, Noa). To znači ispravno upoznavanje Boga. Suprotno tome, sve je dosadno i već poznato. Kada osjećaš dosadu u molitvi i slušanju Božje Riječi i misliš da već sve znaš, a želiš da se to promijeni, zamoli Duha Svetoga da otvori tvoje duhovne uši i oči. Da Svjetlo koje je Isus Krist potpuno otme tvoje srce i da Riječ preplavi cijelo tvoje biće. To su predivni trenuci. To je više nego što ti očekuješ. Tada ćeš izaći iz mraka dosade i nepoznavanja Isusa.
Piše: Pater Arkadiusz Krasicki
