Na mjestu gdje se nazaretska kućica nalazila, a zatim i nestala, krčki knezovi Frankopani podigli su crkvicu koja postaje najstarija frankopanska zadužbina i hodočasničko odredište.
Godine 1367. papa Urban V. darovao je neutješnim hrvatskim hodočasnicima sliku Majke Božje s Malim Isusom.
Slika je 1715. godine u nazočnosti izaslanstva Hrvatskoga sabora, odlukom Vatikanskoga kaptola, okrunjena s dvije krune, što je prvi takav primjer zabilježen izvan Italije, a godine 1930. papa Pio XI. počastio je trsatsku crkvu naslovom manje bazilike (basilica minor). U više od sedamsto godina dugoj povijesti, svetište je zaprimilo niz papinskih pisama, oprosta, a u naše doba njemu je hodočastio i papa Ivan Pavao II.
Slika/ikona Bogorodice koja doji odjevenog Isusa pripisivala se radu sv. Luke. Danas se njezina iznimna umjetnička vrijednost pripisuje nepoznatom majstoru sjevernojadranskoga, mletačkoga kruga prve polovine XIV. stoljeća.
Ikona se čuva u samostanskoj riznici, a replika, ovjenčana zavjetnim darovima, u bazilici, na srednjem, glavnom oltaru, odmah iznad svetohraništa, kao najveća dragocjenost trsatskoga svetišta.
Kao spomenik kulture, povijesti i vjere, svetište čuva i otkriva posjetitelju, hodočasniku vrijedne barokne klesarske i slikarske radove (Giovanni Pietro T. de Pomis, fra Serafin Schön, Christophoro Tasca...) iz XVII. i XVIII. stoljeća. Vrijedi pred njima zastati: oltar sv. Franje Asiškoga, sv. Katarine, sv. Mihovila, sv. Ivana Nepomuka, sv. Nikole, kapela sv. Ane, sv. Petra Apostola, sv. Ante Padovanskoga.
Ograda od kovanog željeza (XVIII. st.) koja zatvara svetište pripada najvrjednijim radovima hrvatskoga baroka. Dvadeseto stoljeće podarilo je Gospinu domu ciklus Križnoga puta (Ivo Režek), vitraje (Josip Botteri) i slike o povijesti trsatskoga svetišta (Vladimir Kirin).
Bazilika je i dom ukopa članova dinastije Frankopana, junaka (Petra Kružića), uglednih građanskih obitelji (della Rovere...) te nekoliko senjsko-modruških biskupa i braće franjevaca.
Hrvatski Nazaret - Kraljica Jadrana
Svetište Blažene Djevice Marije na Trsatu mjesto je "starine i pouke". Svetište koje slavi misterij utjelovljenja, obitelji i moralnih svetinja.
Ono je ponajprije svetište obitelji, hrvatski Nazaret. Svakodnevno ovamo pohode pojedinci, supružnici, roditelji s djecom, mladi parovi. Dolaze Gospi Trsatskoj u traženju milosti, ustrajnosti, vjernosti, pomirenja, u nadi i molitvi za razrješenje problema, za oproštenje grijeha, ostvarenje želja i nadanja. I papa Ivan Pavao II. u slavu i čast svetosti obitelji, pod geslom "Obitelj – put Crkve i naroda", pohodio je trsatsko svetište 2003. godine.
Trsat je i mornarsko Marijino svetište, svetište Kraljice Jadrana - Zvijezde mora. Odredište mnogih pomoraca i njihovih obitelji, u posvetama, molitvama i zahvalama što ih Gospa "čuva, brani i nanovo sakuplja".
Marijin Trsat pohode vjernici iz svih krajeva Hrvatske, osobito Primorci, Gorani, Podgorci, otočani - boduli, Ličani, Istrani... dolaze pojedinačno ili u hodočasničkim skupinama. Njemu hodočaste romari iz Slovenije, talijanskih pokrajina Furlanije i Julijske krajine, mnogi stranci ali i naši ljudi iz Europe, Amerike, Australije...
Dom braće franjevaca
Odobrenjem pape Nikole V. (1453.), knez Martin Frankopan gradi uz crkvu Blažene Djevice Marije i franjevački samostan koji postaje franjevačko središte frankopanske države.
Otada do danas, kroz više od petsto pedeset godina, nadahnuti vjerom i zaštitom Gospe Trsatske, u zajedništvu s narodom, franjevci utiskuju biljege opstojnosti Marijinoga Trsata kao hrvatske duhovne svetinje.
U izgradnji tih ciljeva osobito su se istaknuli Franjo Glavinić (1585. –1652.), graditelj svetišta i samostana i autor prve povijesti Marijinoga Trsata Historia Tersattana (1648.), Petar Francetić (1650. – 1725.), koji dovršava izgradnju samostana i koji će odobrenjem pape Klementa IX. priskrbiti trsatskom svetištu nov časoslov i misu, Serafin Schön ( ? –1642.), autor trideset dvije freske o Marijinom životu koje se nalaze u velikom klaustru samostana, i niza drugih djela, među kojima je znamenita "Mistična večera svete Obitelji" u ljetnoj blagovaonici samostana te sluga Božji otac Vendelin Vošnjak (1861. – 1933.), koji će velikim marom Trsat pripojiti Hrvatskoj franjevačkoj provinciji (1900.)...
Samostanska knjižnica puna je dragocjenosti, rukopisa, povelja, knjiga i glazbenih zapisa. U prostoru samostana osobitošću se izdvajaju oslikana ljetna blagovaonica, samostanskom klauzurom "skriven" mali klaustar, mnogima znan i svima dostupan veliki klaustar te nedavno izgrađen i uređen Marijin perivoj, prostor za velika euharistijska slavlja ali i vrijedna glazbeno-scenska događanja. Ponad perivoja, na brdu Fortica, smještene su i postaje Križnoga puta.
Sve ovo, i još mnogo toga, trajni su iskazi vrijednih materijalnih i duhovnih postignuća trsatskih franjevaca. Povijest njihovoga pastoralnog djelovanja i stvaralaštva čini i povijest trsatskoga svetišta.
Priča je to puna samoprijegora i odricanja, ljepote prostora i duha, bliskosti i topline.
I zaista, malo tko se na Marijinom Trsatu, među franjevcima, ne osjeća kao kod kuće, u svome domu. Sve je tu "po mjeri malog ljudskog srca", u osjećajima i doticajima plemenitih vrlina, u nadahnućima i spoznajama istinskih vjerničkih pobožnosti.
Stube Petra Kružića
Daj da pod stubama tvoje kuće svete
Zaplačem jednom kao ludo d'jete
Jer tad će istom, meni, u polaku
Hodu što vodi gore u visinu,
Bol jednu sahnut pri svakom koraku,
Cvijet jedan niknut na svakom skalinu.
Vladimir Nazor
Na Trsat se nekad ponajviše dolazilo stubama, hodočastilo nerijetko i na koljenima. Nadaleko poznate trsatske stube jedan su od najljepših spomenika hrvatske marijanske pobožnosti.
Polaze iz središta Sušaka, uz lijevu obalu Rječine. Započinju s kapelom Tješiteljice žalosnih, Bogorodice s Djetetom. Dižu se s više od petsto stuba na zaravan ispred crkve i završavaju zavjetnom kapelom Petra Kružića zaštitniku pomoraca sv. Nikoli.
Danas nose ime Petra Kružića, velikoga hrvatskoga junaka u borbama protiv Turaka i osobito čuvenog u obrani grada Klisa. Petar Kružić hodočastio je na Trsat i za pobjede zahvaljivao Trsatskoj Gospi. Njoj u čast, 1513. godine podigao je i prvih 118 stuba (danas ih je 564), koje je kasnije, 1726. godine, popravio i dovršio Gabrijel Franjo Aichelberg, vojni zapovjednik u Lici. Njihove zasluge zabilježene su u prohodnim trijemovima - Kružićeve na početku stuba, na Sušaku, Aichelbergove pri njihovom vrhu, na Trsatu.
I danas u svetište na Trsatu valja poći stubama. No napomenuti treba da se one zbog relativno strmog uspona ne preporučuju osobama sa zdravstvenim problemima.
Vjekovni zavjetni dar
Stoljećima trsatsko svetište sabire zavjetne darove svojih hodočasnika na spomen i zahvalu za sve njihove uslišane molitve, čudotvorna spasenja, izbavljenja i ozdravljenja.
Sabrani u posebnoj kapeli, Kapeli zavjetnih darova, u kojoj bdije s osmijehom Gospa Slunjska (XV. st.), čuvaju se darovi kao svjedočanstva da su mnoge teškoće i slabosti molitvama Gospi prebrođene.
Darovi koji kvalitetom i finoćom dotiču vrijednosti umjetničkih dosega pohranjuju se u Riznici na 1. katu samostana. Tu se čuva originalna slika/ikona Gospe Trsatske (1367.), a osobito se ističu začudan relikvijar Barbare Frankopan (1476.) s trideset šest svetačkih moći te srebrni kip Madone s Djetetom (1597.), dar Tome Bakača Erdödyja. Pohranjen je tu i jedan od najstarijih poznatih primjeraka knjige tiskane na hrvatskome jeziku – molitvenik Raj Duše (1560.). Riznica trsatskoga svetišta čuva i mnoge druge dragocjenosti i vrijedi je obići.
No prostori Riznice i Kapele nisu određeni samo fizički, zidovima. Njihove duhovne prostore određuje svaki dolazak i misao hodočasnika, molitva, ophod oko oltara, klanjanje, svaka upaljena svijeća u Kapeli svijeća, svaka nova ispisana stranica u knjizi dojmova u Kapeli zavjetnih darova, svako darivanje i smirenje u molitvi, svako traženje oprosta, utjehe i nade...
Od vremena Nikole I. Frankopana do danas, do pohoda Svetoga Oca Ivana Pavla II., trsatsko je svetište sa svim oltarima, oltarnim palama, samostanom, perivojem, stubama... vjekovni zavjetni dar. Njegova je snaga sazdana od zahvale i molitve upućene sa svih obzora (poklona) s kojih se vidi Trsat ili čuje zvon Marijinog, trsatskog zvonika. Trsatsko svetište su i svi oni lumini, kalendari, slike i molitvenici u domovima vjernika s kojima se upućuju misli Gospi Trsatskoj kao dar iskrene vjerničke pobožnosti, preporuke i zahvalnosti Blaženoj Djevici Mariji za plemenitost i zagovor, za moralnu snagu, vrlinu i nadu, za vjeru... Uzdarje za radost uzora, teškoga ali pravoga puta.
