Nažalost, to može imati negativan utjecaj na način na koji živimo i filozofija je koja se izravno kosi s naukom Katoličke crkve.
Katekizam Katoličke crkve jasno kaže da i tijelo i duša imaju veliko dostojanstvo i da su namijenjeni ujedinjenju.
Ljudsko tijelo dijeli dostojanstvo „slike Božje“: ono je ljudsko tijelo upravo zato što ga pokreće duhovna duša, a cijela ljudska osoba namjerava postati, u tijelu Kristovu, hram Duha: Čovjek, iako sačinjen od tijela i duše, sadrži u sebi jedinstvo. Svojim tjelesnim stanjem sažima u sebi elemente materijalnog svijeta. Kroz njega su tako dovedeni do svog najvećeg savršenstva i mogu podići svoj glas u hvali koja se slobodno daje Stvoritelju. Iz tog razloga čovjek ne smije prezirati svoj tjelesni život. Umjesto toga, on je dužan smatrati svoje tijelo dobrim i držati ga u časti budući da ga je Bog stvorio i da će ga uskrsnuti posljednjeg dana.
KKC 364
Uskrsnuće tijela
Važno je napomenuti da katolici vjeruju u uskrsnuće tijela. To znači da ćemo se nakon naše smrti na kraju ponovno sjediniti sa svojim tijelom cijelu vječnost.
U smrti, odvajanjem duše od tijela, ljudsko tijelo propada i duša odlazi ususret Bogu, čekajući svoj ponovni susret sa svojim proslavljenim tijelom. Bog će u svojoj svemogućoj moći definitivno podariti neraspadljiv život našim tijelima tako što će ih ponovno sjediniti s dušom, snagom Isusova uskrsnuća.
KKC 997
Smrt je nešto neprirodno jer odvaja ono što bi trebalo ujediniti. Ovo je jedan od razloga zašto je Isusovo uskrsnuće nazvano „dobrom viješću“. To je značilo da naše duše više neće biti izolirane od naših tijela, već da će se na kraju vremena ponovno spojiti cijelu vječnost.
Kako to uvjerenje utječe na naš svakodnevni život?
Ako svoje tijelo smatramo samo ljuskom, onda s njim možemo učiniti što god želimo! Naše zdravlje nije važno, niti je važno griješimo li svojim tijelom. Međutim, katolici vjeruju da naše tijelo ima veliko dostojanstvo, te da ono što radimo sa svojim tijelom utječe i na našu dušu. Nismo životinje, koje ne vezuju nikakvi moralni zakoni. Mi smo Božja djeca, predodređena za vječno blaženstvo s našim Nebeskim Ocem. Živimo li kao djeca Oca punog ljubavi, pažljivo se odnosimo prema svom tijelu, znajući da će ono biti s nama (u proslavljenom stanju) cijelu vječnost.
