Te godine 1982. Ruška Pavlović,Marijina najstarija sestra(Marija Pavlović-Lunetti), ugledala je gomilu stranaca među Hrvatima. Ruška je bilo toliko zadivljena brojem ljudi da je u svojoj glavi pokušala izračunati točan broj posjetilaca. Da ovaj izvanredan događaj ostavi što dublji dojam, došla je na ideju da pita sestru: >>zašto ne pitaš Gospu koliko je ljudi došlo na godišnjicu?<<, Marija je Gospi postavila to pitanje još iste večeri i na njezino iznenađenje, Gospi je trebalo manje od sekunde da odgovori.
Mirno kao što bi netko rekao koliko je sati, odgovorila je bez oklijevanja, >>Došlo je 8 482 ljudi.<< (podatak iz knjige sestre Emmanuel Maillard, Skriveno dijete Međugorja). Netko bi ovu anegdotu svrstao u banalni događaj, ali mi vjernici tu vidimo poruku za sve nas. Jer kako nas Marija voli podsjetiti, tko god dolazi na hodočašće u Međugorje, dolazi na Gospin poziv.
Činjenica je da nečiji dolazak u Međugorje direktna posljedica osobnog poziva Nebeske Majke. Drugim riječima, Gospa je jako svijesna koga je od svoje djece pozvala i što je pripremila za svakog od njih.
U svojim porukama Gospa je jasno istaknula razlog svog boravka i dolaska ovdje već 35-tu godinu zaredom kao i one u kojima napominje da će doći vrijeme kada će se prestati ukazivati ali će živjeti u srcima onih koji su čuvali i živjeli njene poruke. Podsjetimo se nekoliko njih.
"...dolazim među vas jer želim biti vaša majka, vaša zagovornica..."
"...pozivam vas i dolazim među vas jer vas trebam..."
"...dolazim da vam pomognem naći put k istini..."
"... dolazim među vas iz ljubavi kojoj nema kraja..."
"...dolazim k vama kao majka koja iznad svega ljubi svoju djecu..."
"...dolazim vam kao Majka i želim da u meni kao Majci pronađete prebivalište, utjehu i odmor..."
"...dolazim k vama radosna i s radošću vas želim pozvati i danas prihvatite moje poruke..."
"... iz ljubavi ovamo dolazim, kako bih vam pokazala put mira i spasenja..."
"...dolazim k vama s majčinskom željom da mi date svoja srca..."
"...došla sam vam reći da Bog postoji..."
Vidjelica Vicka ukazuje na jednu važnu stvar što se tiče ukazanja općenito u svijetu a to je da su Gospina ukazanja u Međugorju posljednja njena ukazanja . "Da je rekla na ovaj način ili na drugi način, onda bi ja to tako objasnila. Riječ je, dakle, o posljednjem ukazanju na Zemlji" - objasnila je Vicka.
A koliko je to još vremena, nema se uistinu potrebe baviti s tim. To je darovano vrijeme u kojem imamo milost učiti od učiteljice života i ljubavi. Milosti koje primamo imamo zadatak prenijeti generacijama koje su ispred nas i njih podučiti nebeskim vrijednostima.Njena pojava će išćeznuti,ali ono što nam je ostavila neće nikada.
U jednoj od poruka Gospa govori da će ostati među nama sve dok joj to Svevišnji dopušta. Kada su je vidioci upitali do kad će ostati, Ona im je odgovorila "Zar sam vam dosadila?" Nije Gospa taj odgovor dala samo vidiocima već i svima nama,cijelome svijetu. Zato je u toj poruci Gospa kazala: "Dokle god Svevišnji dopusti, dotle ću biti." Također je rekla i to: "Ja sam samo posrednica milosti, koliko mi Svevišnji daruje, toliko i ja darujem vama."
Ovi izvaci iz nekih Gospinih poruka pozivaju nas da s ozbiljnošću prihvatimo njezine riječi, da otvorimo oči za znakove vremena i oboružamo se čvrstom vjerom, postojanim srcem i jakom molitvom.
"...zovem vas, draga dječice, da shvatite važnost moga dolaska i ozbiljnost stanja..."
Međugorje kao mjesto kršćanskog zajedništva i molitve ima cilj sa svakim hodočasnikom prenijeti mu dio ovoga Neba koje se spustilo na zemlju i dotaklo srca milijuna ljudi. Gospa ima zadatak sa svakim od nas. Pomozimo joj graditi oaze mira, svatko u svom darovanom dijelu ove zemlje.
"...sve ove godine koje mi Bog dopušta da budem s vama je znak neizmjerne ljubavi koje Bog ima prema svatkome od vas i znak koliko vas Bog ljubi..."
Najveći znak među nama vjernicima zasjati će kada shvatimo koliko nas Bog ljubi i koliko smo vrijedni u Njegovim očima. Bog nas treba isto onoliko koliko mi Njega trebamo. Zato nam je dao Majku preko koje je potekla najveća rijeka ljubavi prema čovjeku. Oni koji su uplivali u nju nisu se utopili već su potekli prema izvoru vječne radosti. I o tome svjedoče,hrabro i odvažno. Međugorje je župa cijeloga svijeta i rijeka koja sve dalje teče. Dio Neba koji ćemo nositi u svijet koji nije upoznao ljubav,mir i radost djece božje. To je zadatak, plan koji se ima ostvariti.
"...dječice, molim vas prihvatite s ozbiljnošću i oživotvorujte poruke, da vam ne bude duša žalosna, kad ja ne budem više s vama i kad vas ne budem više vodila kao nesigurnu djecu u prvim koracima..."
Jednom i do toga mora doći. Svaka majka koja je s ljubavlju i požrtvovanošću odgajala svoje dijete, svjesna je da ga mora jednom i pustiti. Privrženost koja se s vremenom ukorijenila u njihova srca mora se odraziti i na druge načine.
Zahtjevnije i odgovornije. Osim zagrljaja, nježnosti i poljubaca potrebna je i razdvojenost, samoća i vrijeme kušnje. Ovdje će se pokazati stvarna veličina nas samih kad će se od nas zahtijevati siguran korak bez ikakvog oslonca. Ako je vaša ruka rasla u Njenoj ruci, znati će te uvijek kuda treba poći.
Za primiti božju ljubav ne trebamo biti dorasli, ali nučiti vjerovati joj unatoč svemu, za to moramo. Moramo postati ozbiljna djeca božja koja uistinu žele biti djeca božja i na onome drugome svijetu. Gospinu poruku koju živimo srcem, oživljamo i dalje njen lik, riječ i blagoslov u svom životu. Ona ima zadatak ne samo biti svjetlo na Brdu ukazanja već zasvijetliti u svima nama.
Ova Majka ima jako puno djece ali zna svakog po imenu, tko je,što je i gdje je. Dovoljno je potrčati u Njen zagrljaj da biste to osjetili, dovoljno je posaditi sjeme njenih riječi u svoje srce da bi opstali kao njen najljepši cvijet u ovoj dolini suza zalijevan blagoslovima iz Njene ruke. Tako će nam Ona uvijek biti blizu i uvijek ćemo se odazvati na Njen poziv.
Majko, hvala ti za ovih 35 godina što nas neumorno zoveš. Mi smo se odazvali
