Sunce pomalo izlazi, a mnogi među njima skrivaju se da ih netko slučajno ne bi zaposlio. Sigurno su mnogi među njima odgovorni, žele se zaposliti makar na jedan dan. No ima i onih koji misle da prema njihovoj naobrazbi nema odgovarajućeg posla te bi bilo bolje da ništa ne rade.
Domaćin koji dolazi, čini se, traži najbolje i one koji žele raditi. Već od ranog jutra oni dobivaju poslove. Izgleda da su se poslovi umnažali ali, isto tako i na trgu se povećavao broj nezaposlenih. Domaćin koji dolazi tražiti uposlenike unajmljuje sve kroz cijeli dan. Odlazi s trga i vraća se po novu radnu snagu sve do navečer kada unajmljuje posljednju ekipu. Možemo reći ovo je odlična priča. Ali danas nije tako.
Možda nije tako, a možda i jest. Ovo je priča o nama. Ta prispodoba u kojoj radnici posljednje ure odigravaju najveću ulogu može u mnogima probuditi ljubomoru, zavist i mržnju. Vjerujem da će se mnogi katolici pobuniti. Mislim na one koji su poput policajaca, čim nešto pogriješiš odmah te kažnjavaju.
Bog je taj domaćin koji svakog dana izlazi i poziva sve ljude u svoje kraljevstvo. Kako to izgleda? Doslovce isto. Dolazi među nas, vidi nesretne ljude koji ne znaju više što žele i svakome govori: Želim te u mojem kraljevstvu, upadaj! Neki će s oduševljenjem odmah ući, drugima će trebati malo više vremena dok se odluče. Ima i onih koji kažu: A mene to uopće ne zanima. Bog dolazi i poziva, ali oni kažu: Ne, još uvijek je vruće, sunce je previsoko, zemlja je tvrda i praši se. No, nekako u zadnji čas, kad je već kasno-jedanaesta ura, što znači da se više ne započinje posao nego završava, upravo oni ulaze i vele: Evo nas. I oni su u Božjem kraljevstvu.
Što se s nama događa? Mi često mislimo da nas Bog ljubi jer smo to zaslužili. Molio sam, postio, nisam psovao, nisam varao ženu ili muža, bio sam na misi i zato me Bog ljubi. I ljubi me tada kada se odlučujem popraviti i kažem: Dragi Bože, ja više neću griješiti. Ma ne, ne ljubi nas Bog radi toga. On nas je ljubio i pomirio nas je sa sobom još tada dok smo bili grješni. Je li to poziv na grijeh? Ne, nikako! Nikada nemojmo griješiti. Čuvajmo se grijeha. I u tom trenutku dižu se frustrirane duše vjernih katolika: Nema mjesta grješnicima u Božjem kraljevstvu.
I sada pazite: Da ima! U nebu ima mjesta i za onog koji je cijeli svoj život odbacivao Boga, ali o jedanaestoj uri poželio je ući u kraljevstvo. Da i on će dobiti plaću kao što si ti dobio. Vjeran si bio cijeli život, potpuno predan, a on nikako. Ali ti i on podjednaku ćete plaću dobiti. Da je tako sjetimo se raskajanog zločinca s Isusove desne strane. On je tipičan radnik posljednje ure.
Mi tu ništa ne trebamo razumjeti, samo trebamo primiti Božje milosrđe. Njegove misli nisu naše misli (Iz 55,8). Da, Bog dopušta ljudski pad, ali ne prihvaća grijeh. I nisi manje vrijedan s grijehom. On ljubi i čeka. Njegova ljubav nadmašuje ljudsku logiku.
Kako prestati griješiti? Kada znaš da si toliko voljen i nosiš u sebi to iskustvo, u trenutku kada te počinje vući na grijeh sjeti se Njega. Sjeti se Njegove ljubavi. Kako je moguće da ću sagriješiti kada me On toliko ljubi?
