Njegov prvi samostalni egzorcizam bio je vrlo specifičan, jer se odmah sukobio sa samim Sotonom. Nakon što je godinama pomagao ocu Candidu Amantiniju, istjerao ga je iz jednostavnog čovjeka. Čovjek je bio vrlo mlad i vitak i došao je u pratnji svećenika i treće osobe, prevoditelja.
U početku otac Amorth nije razumio razlog prevoditelja, pa mu je svećenik objasnio da kada je demon bio opsjednut, govori na engleskom, pa bi stoga bilo korisno imati prevoditelja nazočnog kako bi razumio o čemu se radi.
Kad je egzorcizam počeo, mladi priprosti čovjek nije komunicirao riječima ni gestama; kao da ga ništa nije utjecalo, čak ni kad je otac Amorth zazvao pomoć Gospodnju. Ali nakon zaziva, kada je svećenik egzorcist posebno zamolio Isusa za pomoć, mladić je uperio pogled u njega i počeo vikati na engleskom.
Njegove psovke i prijetnje bile su usmjerene isključivo na egzorcista; tada ga je počeo pljuvati i pripremati se da ga fizički napadne; tek kad je otac Amorth stigao na molitvu Praecipio tibi (zapovijedam ti), činilo se da se demon malo umirio. Ali tada, vrišteći i zavijajući, demon je eksplodirao i pogledao ravno u njega i počeo sliniti iz mladićevih usta. Egzorcist je u tom trenutku nastavio s obredom oslobođenja, tražeći i naređujući demonu da mu kaže svoje ime i otkrije tko je on. Jer ovo je bio njegov prvi egzorcizam,
Otac Amorth nije očekivao da će dobiti tako zastrašujući odgovor: “Ja sam Lucifer.”
Tako je otac Amorth otkrio da pred sobom u tim trenucima bio sam Lucifer osobno, ali u tom trenutku sigurno nije mogao odustati niti prekinuti egzorcizam, pa se još više angažirao. Bio je uvjeren da mora nastaviti sve dok ima snage.
Dakle, dok je nastavio s molitvama oslobođenja, demon je nastavio sa svojim vriscima, natjeravši opsjednutoga da okrene glavu unatrag i zakoluta očima; i tako je ostao savijenih leđa četvrt sata. Tko bi mogao zamisliti što je otac Amorth osjećao u tim trenucima? Promjene su se dogodile i u okolini. Odjednom je soba postala izuzetno hladna i na prozorima i zidovima su se formirali kristali leda. Egzorcist, odbijajući odustati, naredio je Luciferu da napusti čovjeka. Ali gotovo kao odgovor, mladićevo tijelo se toliko ukočilo da je postao tvrd i u određenom trenutku počeo levitirati; i nekoliko minuta, ostao je lebdjeti tri stope u zraku. U međuvremenu je egzorcist nastavio s molitvama oslobođenja. Tada je, u određenom trenutku, opsjednuti pao na stolicu i smiro se.
Otac Amorth nastavio je svaki tjedan provoditi egzorcizam na mladiću sve dok nije došao taj kobni dan. Onda je pustio da prođe još tjedan dana, pa ga je ponovno zakazao. Mladić je po dolasku djelovao vrlo mirno, a tijekom egzorcizma nije dao nikakve znakove na molitve oslobađanja, i doista, mirno se molio. Otac Amorth ga je zamolio da objasni kako ga je Lucifer napustio, a on je odgovorio da je onog dana i u sat kada je đavao naznačio da će otići, počeo urlati kao nikad prije. Onda se, na kraju ovoga, osjećao novim i laganim.
Otac Amorth govori o dobrim anđelima
Budući da se egzorcizam također mora primijeniti u kontekstu dobrih anđela, otac Amorth napisao je jednu od svojih kolumni u tjedniku Credo o anđelima:
Anđeoska stvorenja koja su odlučila ostati vjerna svojoj prirodi i cilju za koji su stvorena – to jest, vječno slaviti Boga – učinila su vrlo jednostavnu stvar: ostala su poslušna. Prihvatili su da budu podložni Bogu Stvoritelju i napravili su svoj izbor u pravednom pogledu, a ne đavolskom gledištu da se osjećaju poniženo ovim činom pokornosti. Naprotiv, odlučivši ostati vjerni Bogu, anđeli su bili vjerni svojoj prirodi i svom cilju. Bio je to čin vjernosti istini za koju ih je Bog stvorio, a to je da ga vole. Ovaj stav ih ne ponižava, jer ne ukazuje na nedostatak nečega; nego odražava puninu. Anđeli su nastavili biti vjerni svojoj prirodi, što ih izravno upućuje na Boga Stvoritelja, onaj koji je u stvaranje upisao zakone koje On smatra najboljima za dobro stvorenja. Dakle, način na koji to čitamo u knjizi Otkrivenja (12,7 i dalje) je način na koji se to dogodilo. Zbio se veliki rat između anđela koji su ostali vjerni Bogu i onih koji su se pobunili protiv Njega; drugim riječima, [dobri] anđeli protiv demona. U tim odlomcima, Biblija nam govori da je Arkanđeo Mihael poveo anđele u bitku, a buntovne anđele je vodio zmaj (đavao) i na kraju su bili poraženi. Kao rezultat toga, i citiram po sjećanju, “za njih više nije bilo mjesta na nebu.”
Ovdje se dogodilo nešto što Biblija ne izjavljuje, ali u što nemam razloga sumnjati: demoni su stvorili pakao – to jest, doveli su se u situaciju, u stanje koje ih je stavilo u opoziciju s Bogom, i pritom , naštetili sebi. Njihovo novo stanje, poznato u Bibliji kao "pakao", znači da su đavli zauvijek isključeni iz raja - to jest, Božjeg nauma, te ciljeva uživanja i vječne sreće zbog kojih su stvoreni.
Stoga su demoni definitivno osuđeni; za njih više nema nikakve mogućnosti spasa. Zašto? Jer njihova inteligencija, koja je mnogo veća od naše, budući da su čisti duhovi, čini njihov izbor konačnim, jer je to učinjeno s punom svjesnošću i stoga se ne može povući. Ali demoni ne žele vratiti takav izbor.
Isto vrijedi, ali upravo suprotno, za anđele koji su izabrali Boga i uživaju u Njemu u vječnosti; a vrijedi i za svece, one koji su već primljeni u vječni Božji naum. A to vrijedi i za nas, koji smo pozvani na svetost ovdje na zemlji i, ako je potrebno, u čistilištu.
Kako demon ulazi u duše
Novinar Marco Tosatti pitao je oca Amortha koje su to staze koje vrag preferira kada ulazi u dušu čovjeka. Amorth je odgovorio:
Postoje četiri metode koje demon koristi za ulazak u duše; jedan se odnosi na svece, a dva su iznimno rijetka. Kada demon iskušava osobu koja se čini svetom, pokušava je natjerati da se odrekne svojih pobožnih puteva. Ovaj slučaj je izuzetno rijedak. Drugi iznimno rijedak slučaj je slučaj dovođenja osobe u kompleksnost iznimno teških grijeha na način koji je gotovo nepovratan. Po mom mišljenju, ovo je bila metoda [koju je Sotona koristio] s Judom Iškariotskim. . . . Najčešći slučaj - a ja sam to rekao u 90 posto - je slučaj vradžbina. To se događa kada netko pretrpi zlo uzrokovano demonom koje je izazvala neka osoba koja se obratila Sotoni ili netko tko je djelovao sa sotonskom perfidnošću. Preostalih 10 do 15 posto - nemam točan broj - odnosi se na osobe koje su sudjelovali u okultnim praksama, poput seansi ili sotonističkih sekti, ili su kontaktirali osobe koje se bave urocima. Ovi oblici sotonizma su široko rasprostranjeni, a mislim da ih danas šire zvijezde i slavne osobe koje imaju velik broj sljedbenika... Nemam ništa protiv rock glazbe; to je vrlo respektabilna glazba; Ja sam protiv sotonskog rocka.
Piše: svećenik Marcello Stanzione|catholicexchange.com|medjugorje-info.com
