Zlatna nogometna lopta 2018. - Luka Modrić
Sve novine, svi pišu portali,
Luka Modrić onaj dječak mali,
Što čuvaše koze svoga oca
U zabiti negdje kod Obrovca.
Premda mali, vuka se ne boji
I u uspjeh životni ne dvoji.
S tugom svoje on ostavlja koze,
Roditelji najnužnije voze,
Kad četnici ubiše mu djeda,
Od njeg pogled odvojit se ne da.
On iz sela u grad Zadar stiže,
Stalno oči prema gore diže.
Traži djeda, koze svoje traži
I on tako svoje snove blaži.
Mrtvom djedu obećava Luka
Zaigrati on će u Hajduka.
U Zadru se uklopio mali,
U školu ga roditelji dali.
Uči, igra …lopta mu je draga,
Tu počinje životna mu saga.
I opet su prepreke na putu,
Uvijek dečko u istom kaputu…
Mali, žgoljav… tu talenta nema,
U Hajduku… Luka nije tema.
U Dinamu… u njem nešto vide…
Ima sumnje, kao da se stide
Javno reći, kapital je mali,
Sa osamnaest Zrinjskom su ga dali.
Tu je mnogo naučio Luka,
Udaralo, bio na sto muka…
Nakon kušnje Dinamu se vraća
I ozbiljnog nogometa laća.
S Dinamom je titule osvaja,
Pljeskala mu navijačka raja.
Mnogi su ga primijetili vani
Za Modića stigli bolji dani.
Međ prvima Tottenham se javi,
Dinamo mu probleme ne pravi.
U tom klubu pokaza umijeće,
Ubrzo će on na staze veće.
Real Madrid njega hitno želi,
To i Luku bome razveseli.
Nije išlo glatko prvih dana,
Kritičara bilo sa svih strana.
Promašaj je, za Real on nije,
Ali Luka u srcu se smije.
Kao dječak ne bojah se vuka
Izdržat ću, ne bojim se muka.
Izdržao, sad ga Real slavi,
Kad on igra, tek onda je pravi.
U Vatrenim razmišljanja ista,
K'o tobože, nikad nije blista.
U Rusiji pokazao svima,
Da on mjesta, gdje god bio, ima
Zato FIF(A)-i to promaklo nije,
Da se Luka Zlatnoj lopti smije.
Konkurente pomeo je svoje,
Neki u to još i dalje dvoje,
Pogotovo, Ronaldo i klapa…
Salah prizna, skida mu se kapa.
S trideset i tri osvoji je Luka,
Mnogima je on zadao muka.
Kad on loptu uza desnu drži
I pogledom i loptom je brži.
Lopta ide kamo on je vodi.
Protivniku, dakako, ne godi,
Ali zato hrvatskome puku
BOG podari Lijepoj Našoj Luku!
Međugorje, 25.9 rujna 2018.
Hrvati.ch
