Koliko muke i patnje kroz život je “pregrmjela i predeverala”
Nikad se predavala, niti odustajala.
Al’ silna vjera u Boga i Majku Božju davaše joj snage i onda kad je bilo kako baka Zdravka kaže “zemlja tvrda, a nebo visoko”.
Krunicom je ona sve bitke bila i dobila.
Izrezbariše i ukrasiše bore lice, ali srce ostade mekše od svile.
Ostade ono “ljudstvo” u njoj, ona čestitost i onaj Hercegovački ponos.
Ništa ga nije moglo slomiti ni uništiti gotovo devedeset godina, pa tako nam sinoć sređena i dotjerana dođe iz svog Trebižata u Mostar.
U nas u Hercegovini se još uvijek njeguju običaji i tradicija , pa tako baka Zdravka čak i na sinoćnju manifestaciju dođe s punom vrećicom darova koje je nosila u svojim staračkim ručicama.
S očima svog Trebižata iz kojih isijava plemenitost i radost.
Ogrnuta Božjim blagoslovom nikoga nije mogla ostaviti ravnodušnim.
Vidjeti je takvu i s toliko snage i uvo vrijeme kolektivnog straha – čovjek mora stati i diviti joj se.
Diviti joj se baš kao što se divimo našoj Hercegovini koja je stoput lomljena, a nikad slomljena.
Koja odilijeva i prkosi svemu.
Koja je štićena i zaštićena od Svemogućeg Boga, baš kao i baka Zdravka.
A kada imate Boga uz sebe, pa tko vam išta može.
Zna to baka Zdravka dobro ,zato trebamo iz takvih primjera gledati i učiti.
Sinoć mi je poklonila i Krunicu što smatram nemjerljivo vrijednim darom.
“NEK TE ŠTITI DRAGI BOG I MAJKA BOŽJA” -kazala je baka Zdravka.
Teško mogu riječima opisati moju radost zbog toga.
Donijela je baka Zdravka i šlape koje je isplela, kaže “pazi se s noga led ubija”
To vam Hercegovka čuvarica ognjišta i praga koja brine i blagoslivlja ,kako svoje ukućane tako i sve ljude.
Bog ju obdari tim bogatstvom duše.
Baka Zdravka se zahvalila i svima koju su je podržali glasovima.
Zahvalna je Bogu što je i u ovoj situaciji mogla doći u Mostar.
Kaže “Bila bi šteta da sam ovo propustila jer je ovo događaj koji ću pamtiti”.
Zahvalila je baka i meni i svima koji su sudjelovali u ovome.
Zapravo je ona kojoj se trebamo jedino zahvaljivati.
S toga iz dubine duše i srca zahvaljujem baki Zdravki što nas je počastila svojim dolaskom i što je svojom snagom i ustrajnošću potvrdila da s vjerom u Boga ništa nije nemoguće.
ČAST MI JE BILA STATI UZ BAKU ZDRAVKU,PRUŽITI JOJ RUKU I ZAGRLITI JE!
Piše: Daniela Škegro/HERCEGOVINA.in
