Budući da se u dvije pandemijske godine nije moglo organizirati hodočašće u ovo svetište, župnici spomenutih zajednica odlučili su zajednički hodočastiti u njemačko marijansko svetište koje se nalazi na mjestu na kojem je nekoć bila benediktinska opatija.
U prekrasnoj baroknoj crkvi prije euharistijskoga slavlja bila je mogućnost za slavlje sakramenta pomirenja i istovremeno se molila i krunica nakon čega je točno u podne započela misa.
Misu je predslavio vlč. Andrija Župarić, župnik iz Reutlingena. Liturgijska čitanja je čitao Željko Galić, pastoralni referent iz Reutlingena i jedan od organizatora hodočašća. Na misnom slavlju pjevao je zbor uz orguljašku pratnju Anastazije Piličić, a ministrirali su ministranti iz svih zajednica.
Propovjednik je rekao da smo kao vjernici došli u ovo svetište „najprije zahvaljivati, ali smijemo moliti i za tolike osobne potrebe, kao i tolike potrebe Crkve”. Istaknuo da je jedna od najvećih osobnih potreba molitva za svetost života što nam je svojim primjerom pokazala Marija, ali i svetica koju Crkva slavi na današnji dan sv. Terezija Avilska. Zatim je progovorio o dvije velike opasnosti za modernoga čovjeka: zaboravljivost i neprimjećivanje ljepote oko nas i u nama.
“Najopasniji zaborav je zaborav Boga, a ne vidjeti ljepotu u prirodi u drugim ljudima i u samima sebi katkada vodi prema gubljenju nade”, rekao je vlč. Župarić.
Na zidu muzeja koncentracijskog logora Dachau nalazi se pokretna fotografija majke i njezine djevojčice koje se dovedene u plinsku komoru u Auschwitzu. Djevojčica koja hoda pred majkom ne zna kamo ide. Majka koja hoda iza nje zna da ne postoji ništa što ona kao majka može učiniti kako bi zaustavila ovu sigurnu tragediju…
“U svojoj bespomoćnosti ona izvodi jedini mogući čin ljubavi koji joj je na raspolaganju. Stavlja ruku preko očiju svoje kćeri kako ne bi morala gledati užas s kojim se suočava. Isto tako i Marija nas štiti svojim rukama kako ne bismo vidjeli tolike loše stvari i otvara nam srce za one lijepe“, zaključio je propovjednik, javlja IKA.
