”Već su me prije mjesec dana molila dva muškarca s odjela broj 11 za ispovijed, ali dogodila im se corona na odjelu pa sam morao čekati do danas. Računao sam da će mi trebati 20ak minuta da ih ispovjedim i već sam mislima sastavljao popis svega što nakon posjeta bolnici moram učiniti. Međutim, dogodilo se nešto neočekivano: vijest o svećeniku koji je došao ispovijedati protutnjala je odjelom. Ispred male sobice za posjete stvorio se red: jedan za drugim 10 muškaraca ulazili su i tražili milost Božju. Nije se dogodilo nikakvo čudesno obraćenje, bile su to “obične ispovijedi” (ako takve uopće postoje)
Samo na trenutak sjetio sam se ispovijedanja ovih dana i pomislio kako često mi dolazimo na ispovijed s nakanom da poravnamo račune s Bogom, da se dobro osjećamo, da nam Božić prođe u miru…
A jedan od onih koje sam ispovjedio u bolnici ulazi i u razgovoru kaže da mu je ova bolnica najbolje što mu se dogodilo u životu jer se tu osjeća prihvaćeno. Većina od njih došla je na ispovijed jer su željeli osjetiti da Bog ima ljubavi za njih, da ih Bog prihvaća takve kakvi jesu. Ne znam jesu li toga oni svjesni, ali u tome je sažeto cijelo otajstvo Božića”, poručio je don Marko Dokoza .
