Čin pomaganja potrebitijima potaknuti će osjećaj moći da se kroz malu intervenciju može mijenjati svijet, a to posljedično dovodi do osjećaja veće osobne vrijednosti i dodatne svrsishodnosti (smislenosti) vlastitog postojanja što će olakšati nošenje s osobnim negativnim doživljajima potaknutim epidemijom, piše zzjz-zz.hr.
Znanstveno je dokazano kako pružanje pomoći, podrške i potpore drugima pozitivno utječe na tjelesno i mentalno zdravlje pomagača. Izvor tih pozitivnih internalnih procesa može biti socijalne naravi jer se kroz pomaganje, posebice u organiziranim grupama, šire i oplemenjuju interpersonalni kontakti, smanjuje se usamljenost te se prima povratna zahvalnost osobe kojoj smo učinili dobro djelo.
Pomaganje uključuje i fizičku aktivaciju čemu svakodnevno svjedočimo kada treba pomoći osobama u samoizolaciji, što posljedično dovodi i do boljeg raspoloženja i fizičkog zdravlja jer unatoč preporukama o smanjenju kretanja među ljudima pomaganje drugima je izvrstan razlog za tjelesnu aktivnost.
U procesu pomaganja dolazi i do neurokemijskih procesa u vidu otpuštanja dopamina, serotonina i oksitocina koji su zaduženi za poticanje osjećaja sreće, zadovoljstva i ispunjenosti, a također reduciraju i negativne efekte doživljaja stresa. Mozak nam omogućava da se pružanje pomoći i podrške drugima interpretira kao primanje osobne nagrade.
Pomaganjem se njeguje empatija (sposobnost osjetiti što drugi doživljavaju) i potiče altruizam (nesebično pomaganje) koji može biti zarazan, jer gledanje drugih da pomažu motivirati će i nas da se uključimo.
Radi vlastite dobrobiti aktivirajte se i brinite o dobrobiti drugih, nagrade su višestruke!
