Photo: enciklopedija.hr
No, u Karlovcu nije završio školu, nego se prebacio u Zagreb, gdje je nakon mature studirao slavistiku na Filozofskom fakultetu. Prekinuo studij pa se uzdržavao novinarskim radom. No, vrlo brzo je prekinuo studij, želeći se intenzivnije posvetiti književnom i novinarskom radu. Kada je riječ o novinarskim angažmanima, već s 23. godine se počeo uzdržavati novinarskim poslovima. Tako je uređivao kulturne rubrike, najprije u ‘Hrvatskom dnevniku’, potom u ‘Novostima’. Bio je simpatizer HSS-a i Radićeve politike, a koncem godine 1942., u svojoj 29. godini se zajedno s kolegom pjesnikom i prijateljem Vladimirom Nazorom priključio partizanima. Sudjelovao je u napornim marševima po Bosni, ali je intenzivno pisao. Koncem lipnja i početkom srpnja godine 1943. nalazio se u istočnobosanskome selu Vrbnici skrivajući se od četnika, koji su ga na kraju i ubili 12. srpnja u blizini Foče.
Njegov grob ostao je nepoznat, baš onako kako je bio poželio (pjesma-epitaf Moj grob). Ostao je i bez nadgrobnog spomenika, ali je zauvijek ostalo s nama njegovo stvaralaštvo. I tako se pjesnikov zemni trag zameo, no onaj umjetnički je i danas dio obvezne školske lektire. Od istaknutih djela Ivana Gorana Kovačića, čije ime nosi čak 18 hrvatskih osnovnih škola te jedan studentski dom, valja svakako izdvojiti proturatnu poemu Jama te pjesme Moj grob, Ognji i rože ili Leševi putuju. Inače svoje prve radove, počeo je objavljivati još kao gimnazijalac, a prvu zbirku pjesama Lirika, izdao je već s 19. godina. Od književnog opusa svakako valja navesti i zbirku novela Dani gnjeva. Već smo napomenuli da se čak 18 škola u Hrvatskoj zove po Ivanu Goranu Kovačiću, iako eto on sam nije ni diplomirao, a uz to mu se u čast svake godine u njegovu rodnom Lukovdolu, održava pjesnička manifestacija Goranovo proljeće.
