Prisjetili smo se kako je o svojoj vjeri, ali i o trenutku svoje smrti svjedočio u HKR-ovoj emisiji "Zašto vjerujem" 2004. godine. Alić je tada posvjedočio: "Nisam došao do svih odgovora. Doći ću onda kad dočekam, kako kaže sveti Franjo, sestricu smrt. Jer tada ću jedino moći doći pred mog ljubljenog i jedinog pravog prijatelja, mojega Isusa. A do tad mi valja šutke, strpljivo, tiho ljubiti, pomagati potrebitima, napuštenima.", piše Hrvatska Katolička Mreža.
Božidar Alić je rođen 24. prosinca 1954. godine u Zagrebu. Veći dio života proveo je na kazališnim daskama i u mnogim hrvatskim filmovima, a okušao se i u pjevanju i pisanju. Snimio je album s talijanskim pjesmama.
2004. godine u emisiji “Zašto vjerujem” Hrvatskog katoličkog radija Božidar Alić je posvjedočio da je Krista upoznao nešto kasnije nego drugi i da njegovo obraćenje traje posljednjih 11 godina. “Obraćenje traje godinama uz padove, dizanja, ali učiti se na svojim padovima blagoslovljeno je. Jer po njima spoznajemo koliko je naš dobri Tata velik, koliko je velika ljubav njegova – bezgranična.”
Iz potpune poniznosti, skromnosti umrijeti sebi da bi se rodio u Isusu
“Imam svog biološkog oca i biološku majku, koji nisu više među nama, ali postojim jer sam zapisan u dlanovima Gospodnjim. Nije to samo plod ljubavi moje majke i oca, oni nisu mene željeli, željeli su dijete, a tko će to dijete biti, nisu znali. Ali Gospodin jest”, istaknuo je Alić. “Svi mi glumimo”, posvjedočio je tada, “i imamo maske za ljude oko nas. Prvi čovjek kojega trebamo upoznati je čovjek u nama. A vjera je put do tog čovjeka. Sveta euharistija je vrhunac dana, vrhunac života. Bio sam Savao, a postao Pavao. Prvi puta ovo govorim i javno svjedočim svoju ljubav prema Gospodinu. Ali i ljubav prema bližnjemu, prema onomu koji je potrebit ljubavi. Ne smije se nametati sebe i ljubav. Već iz potpune poniznosti, skromnosti umrijeti sebi da bi se rodio u Isusu.”
“Nisam bio Božji”, posvjedočio je za HKR 2004. godine Božidar Alić. “Premda sam nosio ime – Božji dar, trebalo mi je dugo shvatiti kolike mi je darove Bog darovao. Rođen na Badnjak, imendan slavim na Božić, sve su to znakovi. A ja sam darove odbijao, poigravao se s njima, mislio – to sam ja, to je moje. Me ne, ništa nije moje. Sve pripada Gospodinu, apsolutno sve. A nama je dana mogućnost izbora – ići proračunato, po svojim uvjerenjima, principima. A ja nemam principe, ne znam ništa, puštam živom Isusu da me vodi. Utječem se blaženoj Djevici Mariji u molitvi krunice.”
“Nisam došao do svih odgovora. Doći ću onda kad dočekam, kako kaže sveti Franjo, sestricu smrt. Jer tada ću jedino moći doći pred mog ljubljenog i jedinog pravog prijatelja, mojega Isusa. A do tad mi valja šutke, strpljivo, tiho ljubiti, pomagati potrebitima, napuštenima”, rekao je Alić.
Počivao u miru Božjem i radovao se susretu s Gospodinom!
