Više od duha moguće (hladno) službene, vatikanske 'izvidnice' koja može sa sobom donijeti i formalizirani, distancirani nastup osobe, pristup, način i sadržaj govora mons. Hosera u Međugorju u susretu s domaćima i hodočasnicima svijeta, predstavlja ga kao bliskog pastira podrške i toplih poruka vjere, s poticajem na odgovornost i buđenje, baš u skladu s naravi brižnog majčinstva.
Papa Franjo u Međugorje je poslao biskupa od svog i povjerenja Crkve, koji poručuje: „Štovanje koje je tako intenzivno ovdje (u Međugorju) krajnje je važno za cijeli svijet“. Rekao je to mons. Hoser u propovijedi svog prvog misnog slavlja koje je predvodio u župnoj crkvi sv. Jakova u Međugorju, u subotu, 1. travnja.
Bila je subota, 11. veljače 2017. g., blagdan Gospe Lurdske uz koji Crkva slavi i Svjetski dan bolesnika, kad je papa Franjo imenovao svog posebnog izaslanika. U subotnji dan se mons. Hoser predstavio široj, domaćoj javnosti nastupnom propovijedi u Međugorju koja je u cijelosti afirmativnog karaktera i ohrabrujućeg duha u svezi duhovnog gibanja Crkve u Međugorju. Može li se uopće odvojiti bogati sakramentalni život u Međugorju, od duha koji ga pokreće, a to su ukazanja Gospe. Mons. Hoser ne libi se izrijekom počastiti je povlasticom kojom se i sama predstavila – Kraljica mira! U subotu, Marijin dan - objava izaslanika i njegova prva misa u Međugorju. Ne može biti slučajno, Crkva i odabirom dana šalje poruku. Time je pokazala – i službenim javnim očitovanjima najviših predstavnika Crkve u svezi Međugorja, želi biti u ozračju i zagrljaju Marijinog dana. Subota, zora pred Dan Gospodnji – zorom spasenja crkvena tradicija naziva Mariju.
Osobitom ljepotom, pobjedonosnom blagošću i blagoslovom smatram duh nepatvorene dobrodošlice i prijemljivost domaćeg puka za dolazak mons. Hosera u Međugorje. Svjedoci smo velikih medijskih manipulacija koji su tekstovima, senzacionalističkim naslovima, površnim i zluradim interpretacijama, stalno suprotstavljali Međugorje i Vatikan, Majku Božju i Svetog Oca. Osobito su konfrontirali odnos pape Franje i ukazanja u Međugorju. U tako javno zatrovanoj klimi, koja je manipulativnim huškanjima u medijima od pape Franje činila 'neprijatelja' i kobnog 'presuditelja' Međugorja, na njegovu 'propast', milost je i Božji dar činjenica koliko je mons. Hosera, koji je papin predstavnički glas i poslanik, domaći puk u Međugorju rado iščekivao, srdačno primio i zahvalno dočekao.
Potvrdio je to i spontani, dugi i snažni pljesak naroda u crkvi sv. Jakova, usred propovijedi, kad je mons. Hoser rekao: „Zato vas želim ohrabriti i potaknuti, u svojstvu posebnog papinog izaslanika: širite cijelim svijetom mir putem obraćenja srca. Najveće čudo Međugorja su ispovijedi, sakrament praštanja i milosrđa. To je sakrament uskrsnuća“. Ta je rečenica pljeskom prekinuta na riječi „u svojstvu posebnog papinog izaslanika“. Takva razdragana, odobravajuća reakcija na spomen pape, potvrđuje otvorenost, odobravanje papine odluke i raspoloživost srca domaćih ljudi. Oni su, pokazuje se, unatoč i nasuprot otrova sipanog u medijima, porazili uporno konstruiranu medijsku netrpeljivost između pape Franje i Međugoraca.
Ta skladnost međusobnog susreta, ta nutarnja prijemljivost i zahvalnost međugorskog naroda i drugih hodočasnika, koja u papinom slanju izaslanika ne vidi negativno vatikansko potkopavanje, redukciju slobode ljudi u očitovanju vjere i prvenstvo sumnjičavosti, nego dar podrške i poruke 'S vama sam, želim i dužni smo apostolski pomoći', pravi je plod kraljevanja Majke Crkve. Može li Djevica premudra, Posuda uzorna pobožnosti, odabrana i najsavršenija suradnica Presvetog Trojstva ikad, iznevjeriti od Boga dano povjerenje i razbiti uzor u poštovanju i ljubavi pape, vidljivog namjesnika svoga Sina na zemlji? Majka, koja je bila s apostolskim prvacima kad se Crkva za poslanje u ovom svijetu, u silasku darova Duha Svetog, rađala!?
Još jednu manipulaciju i zavadu uporno nameću mediji, stalnim nabacivanjem 'presude' 'Vatikan/papa (i dalje, još uvijek) ne priznaje Međugorje'; a to Crkva, dok ukazanja traju, svojim pravorijekom o (ne)autentičnosti, i ne čini.
Koliko papin izaslanik ide stopama Marijinih hodočasnika pokazuje i njegov pohod Podbrdu gdje na poljskom jeziku, kod Gospinog kipa, kaže da su na mjestu gdje su „'objavljenja' (ukazanja) još nepotvrđena od Crkve“, bila „'najava' strašnog ubilačkog rata na Balkanu“. S tom činjenicom, u „perspektivi nedostatka mira“, mons. Hoser osobito može suosjećati i to povijesno oživotvorenje iščitati. Kako je rekao u propovijedi, 21 godinu živio je u Ruandi, gdje je 1994. g. počinjen genocid nad milijun ljudi u tri mjeseca. Među ubijenima su bili i predsjednik Ruande, Juvenal Habyariamani, katolik koji je vjerovao u Gospina ukazanja i posvetio zemlju Isusu i Mariji te hrvatski misionar fra Vjekoslav Ćurić, član Franjevačke provincije Bosne srebrne. Majka Božja se ukazala u Kibehu u Ruandi 28. studenog 1981. g. i sljedećih mjeseci (iste godine kad i u Međugorju), a svečana objava službeno priznatih ukazanja od strane Crkve bila je na blagdanskoj misi uz sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 2001. g. u katedrali u Gikongoro. Marijansko svetište u Kibehu u Ruandi zove se Svetište Naše Gospe žalosne. I tu je Majka pozvala na pokoru i molitvu krunice za obraćenja duša i ublažavanje budućih događaja koji ugrožavaju svjetski mir i sigurnost.
Svojim porukama u Međugorju, mons. Hoser promiče cilj Majke koja se tu časti kao Kraljica mira. Toliko bivanje u mirotvornom duhu, potrebi da ga se izgrađuje, za mir moli i izvanjski mir svatko duhovno, nutarnje u sebi priprema, mons. Hoser podcrtava velikom porukom u svojoj prvoj međugorskoj propovijedi: „Mi ćemo sudjelovati s onima koji spašavaju živote. Mi smo svjedoci onih koji spašavaju svijet“. Svoje poslanje vidi u zajedništvu s narodom, hodočasnicima pred sobom. Poučen proživljenim u Ruandi, osvjedočen duhom Marijinog štovanja obogaćenog priznanjem tamošnjih Gospinih viđenja shvaćenih kao proročanstva etničkog genocida u Ruandi trinaest godina kasnije, mons. Hoser je na Podbrdu imao potrebu istaknuti: i ovdje su Gospina ukazanja shvaćena kao predskazanje rata koji se u Hrvatskoj i BiH dogodio deset godina poslije.
„Mir je ugrožen u cijelom svijetu. Molimo za mir jer su danas neizmjerne destruktivne snage. Dolazi do sukoba u obiteljima, društvima, zemljama. Treba nam nebeska intervencija. Nazočnost BDM je jedna od tih intervencija. To je Božja inicijativa“ rekao je biskup Hoser u propovijedi, poticajno apelirajući: „Mi moramo osjetiti tu njenu duhovnu nazočnost. Zovemo je ovdje Kraljica mira“. Podsjeća da se Mariju kao Kraljicu zaziva dvanaest puta u njenim litanijama. Zadnji spomen i pečat na sve prethodne zazive Mariji upravo je 'Kraljica mira'.
Biskup Hoser ulogu, značenje i doprinos Marije usko vezuje uz najvažnije i najveće otajstvo katoličke vjere bez kojeg bi, apostol Pavao kaže, naša vjera bila uzaludna. A to je uskrsnuće: „U perspektivi uskrsnuća i života svakog od nas, Marija je tu. Ona nas prati, slijedi. Ona sudjeluje u našim patnjama i bolima, ako ih živimo u Božjoj perspektivi. Pomaže nam da se spasimo, pomaže nam dovesti nas do obraćenja“ rekao je mons. Hoser, podsjećajući kako je Marija puna boli slijedila Isusa na njegovom putu patnje i trpjela s njime: „Sv. Ivan Pavao II. je rekao da je to bila teška vjera“.
Biskup je počastio Međugorje i isticanjem činjenice da se u njemu okupljaju ljudi iz osamdeset zemalja svijeta. „Znači da se ovaj poziv proširio do kraja svijeta, kao što je rekao Krist kad je slao svoje apostole. Vi ste svjedoci Kristove ljubavi, ljubavi njegove Majke i ljubavi Crkve. Neka vas Bog utvrdi, učvrsti i blagoslovi“ zaključne su i velike riječi priznanja mons. Hosera u propovijedi popraćenoj jakim završnim pljeskom. Krist, Majka, Crkva. Marija je u sredini, poveznica početka i kraja. Punina spasenja dolazi od Krista, Glave, po Crkvi koja je njegovo tijelo. Marija je Majka Glave i Tijela. Tragom učiteljstva i svetopisamske istine, mons. Hoser ne odvaja Majku od Sina te Međugorje vidi čak više kao kristološko, nego mariološko mjesto. Dobro je čuti taj doživljaj papinog izaslanika, kad đavao, iako potrošenim 'stavom', ali ipak negdje učinkovito, katolike proziva i sudi da u Mariji vide božanstvo, smatrajući marijansko štovanje degradacijom Isusa, Boga i zabludjelom idolatrijom.
Izražena blizina međugorskom puku i tamošnjim hodočasnicima, boravak među narodom u jednostavnosti, precizne duhovne poruke i numeričko izricanje podataka o Međugorju, smatrajući ga „iznimno važnim mjestom“ jer ga godišnje pohodi dva i pol milijuna hodočasnika; isticanje potrebe dodatne svećeničke pomoći u pedeset postojećih ispovjedaonica. Sve to pokazuje kako je mons. Hoser s Međugorjem na prvu 'srastao'. Nije došao dokidati, nego uvidjeti, dopuniti, utvrditi. Primjer je što znači kad se za svećenika/biskupa kaže da je po svojoj naravi, afinitetu, osjećaju, pastoralac.
Svaku riječ i misao u propovijedi izrekao je na način da sakramentalni, crkveni život vjere u Međugorju podrži, pa i ovim: „Marija je posvuda i posvuda je dopušteno nju častiti. Zahvaljujemo joj zbog njene stalne prisutnosti uz svakoga od nas. Kraljica mira, to je plod obraćenja. Ona unosi mir u naša srca. Po tome postajemo mirni ljudi. U obitelji, društvu, zemlji“.
Biskup je mnoge godine proveo u zapadnim zemljama, Belgiji, Francuskoj te je u propovijedi kao strijelom pogodio u srce zalutalog svijeta: „Kažem vam da je ispovijed nestala. Individualna ispovijed više ne postoji. Osim tu i tamo. Svijet se suši. Srca se zatvaraju. Zlo raste, konflikti se množe. Budimo apostoli Radosne vijesti, obraćenja i mira u svijetu“.
Biskup koji nikad prije nije bio u Međugorju te je i sam iznenađen odabirom pape za njegovog izaslanika, svoje viđenje Međugorja sažima u ove božanske darove i plodove: „U Međugorju se klanja pred Presvetim oltarskim sakramentom, redovito se ispovijeda, održava pobožnost križnog puta, događa se sakramentalna praksa koja je u većini zemalja Zapadne Europe zanemarena ili nestala“. U tom smislu, i egzodus Hrvata iz Hrvatske i BiH, odraslih u sakramentalnoj praksi kao neodvojivom dijelu svog vjerničkog života, sekulariziranoj Europi može biti svjedočanstvo, znak živog zdenca u žeđanju duša, sjeme preobrazbe u pustinjama zapadnih zemalja.
Pustinju Europe i izazove svijeta preorao je osobito sv. Ivan Pavao II. Uoči 12. godišnjice prijelaza Ocu svetog pape Poljaka koji je Međugorje nazvao „duhovnim središtem svijeta“, njegov zemljak, biskup Hoser u Međugorju je slavio misu. Po izrečenome i načinu nastupanja, Providnost Međugorju, hrvatskom narodu i Crkvi svijeta koja se u Međugorju okuplja, daruje glas još jednog pastoralnog Poljaka koji dušu i potrebe čovjeka razumije. Štoviše, kadar je prodirati i razumijevati svete tajne, s obzirom na trenutak i kontekst njihove povijesne pojavnosti.
Prema pisanju korejskog katoličkog tjednika 1990. g., mons. Angelu Kimu, predsjedniku BK Južne Koreje, za pohoda ad limina, na njegove riječi papi Ivanu Pavlu II.: "Zahvaljujući Vama, Poljska je oslobođena od komunizma", papa je uzvratio: "Ne zahvaljujući meni. To je djelo Djevice Marije, kako je ona to obznanila u Fatimi i Međugorju". Novinaru Marku Skwarnickom, na Bezgrešno začeće 1992. g., Ivan Pavao II. spominjući Međugorje u pismu piše: “I ja u molitvi odlazim onamo svakodnevno kao hodočasnik. Povezujem se u molitvi sa svima koji se ondje mole ili tamo primaju poziv na molitvu”.
Činjenicu da se u Međugorju najviše ispovijeda na svijetu isticao je za života i poznati vatikanski egzorcist Gabriel Amorth. Bio je veliki štovatelj Međugorja i smatrao da su ukazanja autentična. Uz ime Isusa Krista, otac Amorth je zadnjih godina svog života pri istjerivanju đavla zazivao i sv. Ivana Pavla II., rekavši da se pokazao snažnim zagovornikom. Kad je pitao demone zašto se tako boje Ivana Pavla II., odgovorili su: “Jer je poremetio moje planove” (pad komunizma u Europi) i „On je izvukao tolike mlade ljude iz moje ruke”. No, najmoćniji zagovornik je Gospa, rekao je otac Amorth, istaknuvši veličanstvenu i logičnu činjenicu: „Ah, kad zazivamo Mariju! Jednom sam upitao Sotonu: Ali zašto ste više preplašeni kad zazivam Gospu, nego kad zazivam Isusa Krista? Odgovorio mi je: Zato što sam više ponižen kad me pokori ljudsko biće, nego kad sam poražen od Njega“.
