I od danas skroz do zadnjeg dana čeznemo za Božjom prisutnošću u srcu.
Sve što trebamo shvatiti i živjeti objašnjeno je u odlomku svetog Evanđelja po Marku. Svaka riječ ima svoj razlog. Trebali bismo više godina da rastumačimo svaku riječ i shvatimo bogatstvo poruke o euharistiji. Ali, svejedno na kraju mogli bismo početi od početka. Božja je mudrost zapravo skrivena u otajstvu, koje nikada neće presušiti. Zato, predlažem, zaustavimo se samo na jednoj rečenici, koja nam pojašnjava što se događa u euharistiji. Više puta smo je čuli, ali moguće da nismo je zapazili niti povezali s euharistijom. Isus upućuje svoje učenike da pronađu mjesto za blagovanje pashe: Idite u grad; tu će vas sresti čovjek, koji nosi vodu u vrču. Idite za njim! Možemo se pitati zašto tako? Zar Isus nije mogao reći konkretnu adresu? Izgleda da mora biti nešto neuobičajeno u tom čovjeku koji nosi vrč. Isusovi učenici su bili pobožni Židovi. Znali su povijest Izraela, a osobito za spasenjske događaje. Prema tome, čovjeka s vrčem možemo usporediti s događajem s brda Karmel kada je Ilija poubijao sve Baalove proroke. Time je izazvao mržnju kraljice, koja je vrebala na njegov život. Uplašio se i pobjegao u pustinju. Tu je htio okončat svoj život: Već mi je svega dosta –vikao je Gospodinu! Tada mu dođe anđeo, udari ga i pozove da jede pečeni kruh i pije vodu iz vrča. To se ponovilo. Nakon drugog puta Ilija je okrjepljen tom hranom i vodom išao četrdeset dana i noći do gore Horeb gdje mu se objavio Bog (1Kr 18-19). Moguće je da na takav način Isus pojašnjava otajstvo euharistije: kruh i vino! Iako je riječ o vodi, za Isusa zamijeniti vodu u vino nije nikakav problem. On pretvara vodu u vino (usp. Iv 2,1-11).
Možemo ovdje pronaći slijedeću poruku: Ukoliko želiš biti svet, susresti živoga Boga, čak ako ti je teško i ne da ti se više živjeti te se čini kao da je sve protiv tebe – primaj euharistiju, jedi kruh života i pij Kristovu krv. Isus želi da čujemo tu poruku. On zna da ne možemo sami hodati kroz pustinju naših svakodnevnih okolnosti. Možda je teško ili nije tako kako je trebalo biti. Crkva po Božjem naumu nudi euharistiju – Isusovo tijelo i krv.
Bog će nam uvijek dati snagu. Ako primamo s vjerom njegovo tijelo dopuštamo Bogu da nas vodi kroz život. Usprkos svim nevoljama, on nam daje predivnu snagu. Ukoliko primamo Kristovo tijelo bez vjere, ili kako kažu: idem po hostiju, reda radi, onda nije čudo da se ništa ne događa u tvom životu. Sve se više bojim da mnogi ne vjeruju u snagu euharistije. Kada se euharistija blaguje s vjerom onda ona ispunjava svaki nedostatak i zacjeljuje svaku ranu. Jer je to uistinu, prema Kristovim riječima, njegovo tijelo i krv.
Izraelci su tijekom svoga četrdesetgodišnjeg boravka u pustinji jeli mȁnu. Ona im na početku nije odgovarala jer nije imala okusa. No, kada su je jeli nekoliko godina poprimila je okus meda i mlijeka, a pri kraju njihova putovanja imala je okus onakav kakav je svatko želio (usp. Izl i Br). Ponekad se i nama čini kao da je euharistija ništa, bez ukusa, ali kada je dugo i s vjerom blagujemo ona postaje ono što tražimo i želimo. Ako postoji u nama glad, ako lutamo i ne nalazimo rješenja, onda s vjerom primajmo tijelo Kristovo. Čeznimo za potpunim ujedinjenjem s Gospodinom.
On se sav daruje svakome i postaje ono što želimo. Ako nam smeta neki grijeh, izbacimo ga u ispovjedaonici i primajmo Kristovo tijelo. Euharistija će postati u tebi med i mlijeko. Euharistija je sâm Bog. On se u njoj sav daje tebi. Daje ti ono što tražiš, za čim žeđaš i gladuješ. Zato primaj euharistiju s čistom vjerom.
