Nije to nerealna igrica, nego stvarnost. Možda tu zbilju možemo usporediti s odlomkom koji opisuje evanđelist Luka.
Isus dolazi s mnoštvom. To izgleda kao velika vojska vojnika. Tko su ti ljudi? Moguće da su to oni koji su bili svjedocima ozdravljenja satnikova sluge (Lk 7, 1-10). Isus ga je ozdravio na daljinu po svojoj riječi. Prema tome, to je potreslo cijeli Kafarnaum. Bili su to mještani, ali moguće i vojnici. Svi su slavili Boga i radovali se kličući. Oni su se radovali da postoji netko tko može ispraviti svako zlo, ozdraviti, iscijeliti. Nasuprot njih izlazi drugo mnoštvo. To je pogrebna povorka. Umro je jedinac kod majke udovice. Ovo se mnoštvo ponaša drugačije. Trpi majka i najbliži. To je bio židovski pokop. Bile su tu i plaćene narikače. Sve to izgledalo užasno i suprotno prvoj povorci. Ovi su ljudi izgubili nadu. Umro je mladić. Njegova majka ostaje potpuno sama. Ti su se ljudi morali pitati Zašto tako? Zašto nema pomoći?
Te se dvije povorke susreću na gradskim vratima. To je mjesto na kojem se pobjeđuje ili gubi. Tu je provaljivala neprijateljska vojska. Bili su pobijeđeni ili su pobjeđivali. Zapravo, te dvije povorke nalikuju na dvije vojske vojnika. I na tom mjestu događa se konfrontacija. Glavnu ulogu odigrava Isus. Ponajprije govori majci Ne plači! Ali nitko ne reagira. Nisu htjeli razgovarati s Isusom. Moguće da je majka mrtvog dječaka nešto osjetila, ali nitko drugi. Svi su nastavili hod. Zato Isus čini ono što se nije smjelo učiniti prema Zakonu: dotiče se nosila. Nečist čovjek nije smio ući u Hram. Ali, on to čini kako bi ih zaustavio.
To isto Isus čini danas. Svatko proživljava upravo takvu duhovnu bitku. Ponekad ima radosti i veselja, ali većina vremena je jad, i srednje zadovoljstvo. Isus te danas zaustavlja: Stani, čekaj! Prve njegove riječi su: Prestani plakati! Prestani jer ja sam jači! Većina među nama će nastaviti hod u beznađu. Ali, Isus će učiniti sve radi čovjeka da on duhovno ne potone, da ne izgubi duhovnu bitku.
Isus oživljava tri puta u evanđelju. Dječaka iz Naina, jednu djevojčicu i Lazara. Djevojčicu oživljava nekoliko minuta nakon smrti. Dječaka oživljava kada već je u lijesu, a Lazara kada je već četvrti dan u grobu. To govori samo jedno. Bez obzira u kojem si trenutku svoga duhovnog stanja ja ću te oživjeti. Moguće da si duhovno umro malo prije ili te nose u lijesu ili četiri dana ležiš u grobu. Ja ću doći, učinit ću sve i podići ću te!
Po tome vidimo da ne postoji izgubljena duhovna bitka. Moguće da su mnogi odustali od unutarnje borbe. Napustili su svoju povorku. Tuga i beznađe su podosta ušli u njihove živote. Više ne znaju kamo bi. Moguće da ti sam si sebi obećao promjenu života i to da ćeš prekinuti s grijehom, ali ništa od toga jer se stalno vraćaš na isto. Trebamo znati da nema predaje jer Isus dolazi sa suprotne strane i govori Tu sam. Dotače se nosila i lomi sve zakone samo da tebe oživi.
On to čini tu i sada i u ovoj euharistiji. Isus dolazi kako bi tebe oživio, iščupao iz pandža duhovne smrti. On te oživljuje po svojoj riječi i po svom tijelu i poziva da izađeš iz groba jer nisi izgubio svoju duhovnu bitku.
Pogledaj svoj život i svoje bitke. Pogledaj svoje padove. Znaš na kojim su područjima mrtav. Zanimljivo je da je Isus svaki put oživljavao u krugu obitelji: djevojčica –roditelji i rodbina; mladić –majka i rođaci; Lazar –sestre. To nam može pomoći u sagledavanju naših obiteljskih i rodbinskih relacija. Moguće da si misliš Ništa više se ne može promijeniti. Od trideset godina sve je isto. Tu nema promijene. Izgubio/la sam bitku. Ne može se ništa drugo. Gotovo je. Ali Isus ti govori: Ja mogu sve.
Oživljavam i kratko nakon smrti i kada već je netko u lijesu ili par dana u grobu. To nije problem. Postoji u stvari samo jedan problem – vjerujem li u to ili ne?
