Možete li zamisliti, u nekom paralelnom svemiru, kako je neki ateistički znanstvenik izjavio da je pronašao iznimno otkriće samo svjetlom svoga uma i bez ikakve pomoći transcendentnoga ili nadnaravnoga u ikojem pogledu. Možete li zamisliti da nakon te njegove izjave krene opća hajka, difamacija, notorno vrijeđanje čovjeka koji se usudio to izreći javno pred kamerama? Možete li pak zamisliti nekog vrhunskog sportaša koji nakon velikog uspjeha javno govori kako je to uspio samo zato jer je naporno radio, a nikakav nepostojeći Bog mu u tome nije pomogao? Stvarno, možete li zamisliti medije kako ga pljuckaju radi navedenoga? Ili pak, možete li zamisliti javno ismijavanje svjetski poznatog tenisača Đokovića radi njegovih izjava oko joge i njegova potpuna predanja toj istočnjačkoj religijskoj i tjelesnoj praksi? Kako to da sve navedeno nije upitno i da je to ljudima simpa, a kada netko ima potrebu zahvaliti se Isusu i Gospi postane predmet – opće sprdnje.
To nikako nije dobro za demokraciju. Držim kako je smislenije bilo ljudima reći nešto poput toga kako se vi ne slažete s izjavom izbornika i kako vi ipak drugačije gledate na povijesni uspjeh u utakmici protiv Poljske. Time biste jasno iskazali svoje neslaganje sa stavom drugoga (drugačijega) bez notornog vrijeđanja, pokazali bi vlastitu snagu i ljudskost. Ovako pak ispada da su mnogi pokazali samo uskogrudnost, netoleranciju i katolikofobiju bez premca.
Ateisti i vjernici žive u istom društvu. Dišu isti zrak. Mnogi jedu istu hranu i piju istu tekućinu. Odjenu se toplije kada im je hladno, a lakše kada im je toplo. Vole kavu, dobru glazbu. Katkada prate i isti sport. Kupaju se u istom moru, odlaze u ista kina, iste kafiće. Hodaju istim ulicama. Ateisti i vjernici ne žele rat, žele mir, ne vole bol, ne vole tugu i ateisti i vjernici traže radost, vape za ljubavlju. I ateisti i vjernici su prolaznici ovim kratkim životom te nakon toga, kako mi vjernici vjerujemo, i jedni i drugi dolazimo pred lice Gospodina. A tada, kako reče Isus, mnogi prvi biti će posljednji, a mnogi posljednji biti će prvi. A tada, kako reče Isus, mnoge bludnice preteći će nas vjernike u nebeskom Jeruzalemu. I ateisti i vjernici su potrebni milosrđa i jednima i drugima život nema smisla bez ljubavi.
Ateisti i vjernici su trajno i bitno usmjereni jedni na druge. I iako i među jednima i drugima ima onih koji žude za nemirom, ja radije se ufam – puno je više onih koji žele graditi mostove suradnje. U onome u čemu se slažemo – zajedništvo, u svemu onome u čemu se ne slažemo: uvažavanje, poštivanje drugoga i borba za vlastite ideale na takav način da nikada na onoga drugoga ne ideš đonom.
Shvaćate? U protivnom jedni se dovode u opasnost pokazati kako uopće ne poznaju Boga kojeg ispovijedaju da vjeruju, a drugi svjedoče o velikom nemiru i nesigurnosti koje nose u vlastitom srcu.
Neka nam se Gospodin smiluje.
Svima.
