Spominjem ga zbog toga jer je i on iščekivao dan kada će Gospodin poslati kišu koju je obećao.
I dok je Noa na jednoj strani očekivao i brinuo se, na drugoj je strani nevjeran narod koji je bezbrižan. Dok je Noa bio pripravan, narod ne povjerova ni u trenutku kada je Noa već ulazio u korablju niti dok su se prve kapi kiše spuštale na zemlju.
Živimo u vremenu u kojemu živimo. Ne možemo mu pobjeći, ali možemo ga promijeniti. Dopustite mi da ovu sliku Noe i njegove arke zajedno primijenimo na sliku Crkve. Ona već više od 2000 godina govori o tomu što je Isus učio. Iako je Crkva odgovorna za ono što govori, mi smo također odgovorni za ono što slušamo. Jer ona i nas poziva da budemo budni i pripravni. Poziv Isusa na budnost poziv je za sve nas. Podsjećaju li nas na to mise zornice? Biti budnim znači imati otvorene oči. To je prvi uvjet kako bismo mogli vidjeti Gospodina u istini, djelovanju i ljubavi.
Možemo birati kako ćemo postupiti. Kao Noa, koji čuje glas Gospodinov i ne samo da ga sluša nego ga i posluša ili kao narod koji ne vjeruje Noi i samo uživa u svom životu kao da samo njemu pripada?
Neka za nas ovo došašće bude vrijeme budnosti i spremnosti. Uložimo kroz ovo vrijeme više truda i snage kako bismo bili dobri gospodari svoga života – koji nam je darovan, kao i svoje vjere. Vjerujem da nitko tako dobro kao mladi ljudi ne može proniknuti u smisao riječi da je naša vjera bez djela prazna. I zbog toga, nemojmo ponavljati pogreške naroda iz Noina vremena. Pođimo nekada i protiv vala ugodnosti i bezbrižnosti za sve što se oko nas događa. I to bilo da se radi o dobru ili zlu. Ne moramo odmah početi od nekih velikih djela, ali možemo početi svojom zainteresiranošću za ono što je bolje, za ono što je ispravno. Odlučimo se u ovom vremenu došašća, poput Noe, slušati glas Božji. Možemo početi već večeras, kada u molitvi upitamo Gospodina: „A Ti? Što želiš Ti od mene, Gospodine?“ Neka nam ovi blagdanski dani postanu vremenom ispunjavanja Isusovih želja. Mir vam i dobro!
