Ovaj osvrt o Međugorju i Gospinoj prisutnosti koja ne mora biti ovisna o ukazanjima započinjem odmah in medias res preko primjera iz života svetog Ivana Bosca. Taj veliki svetac i mistik je na samrti imao posebno mistično iskustvo Marijine prisutnosti. Skupljajući zadnje atome snage pozvao je svoju braću kako bi im pokušao reći ono što je doživio kako bi to mogli reći drugima. Rekao im je “Marija je tu”. To je jedna toliko jednostavna rečenica, a ono što je prejednostavno nekada je teško shvatiti, pa ni njegova braća nisu shvatila te su prenijela krivu poruku u smislu da don Bosco kaže kako se treba moliti Mariji jer je ona naša moćna zagovornica i slično.
Don Bosco je odmahnuo glavom i ponovo pozvao braću te im ponovio “Marija je tu”. Taj primjer koji me se jako dojmio, čuo sam od jednog poznatog salezijanskog propovjednika. Sada ponavljam i komentiram tu snažnu i jednostavnu don Boscovu rečenicu - da, dragi prijatelji, Marija je tu, ona je doslovno tu. Ona je dušom i preobraženim tijelom, potpuno uznesena u nebesku slavu i potpuno prožeta Ljubavlju koja vlada između osoba Presvetoga Trojstva. Marija u nebeskoj slavi je slobodna od prostora i vremena, potpuno zahvaćena vječnošću, potpuno zagledana u Božje lice, kao takva mogla je biti prisutna u sobi u kojoj je umirao don Bosco, te može biti prisutna bilo u Međugorju, bilo u našim župama ili negdje drugdje. Može biti prisutna u istom trenutku na brojnim mjestima. Čak su i neki sveci još za života imali dar bilokacije, te su mogli biti u isto vrijeme na dva mjesta. Zbog toga Marija ne mora "silaziti s neba" da bi bila prisutna na određenom mjestu/mjestima.
Zašto je u Međugorju Marija prisutna, odnosno djelatna u snažnom intenzitetu, neovisno o ukazanjima?
Marija je na poseban način prisutna među zajednicom koja moli svetu krunicu i koja se klanja njezinom Sinu. Najizvrsnije mjesto klanjanja Isusu, časteći Djevicu Mariju i preko nje, u kojemu sam do sada bio prisutan, upravo je Međugorje gdje sam doživio da su se Kristu poklonile tisuće mladih iz cijeloga svijeta. Za vrijeme Mladifesta, zastave svih tih zemalja bile su položene na tlo kada su se njihovi predstavnici poklonili Kristu u Presvetom Oltarskom sakramentu, nakon što su prethodno u procesiji s Gospinim kipom, nosili, svatko zastavu svoga naroda. Upravo je Marija osoba koja na najbolji način upućuje druge Kristu i koja ga savršeno nasljeduje. Stoga gdje god se časti i nasljeduje Marija, tu ljudi savršenije dolaze ka Kristu. Dakle, Marija je osoba u čijoj biti je to da druge upućuje Kristu. Stoga gdje god je Marija prisutna i djelatna, događa se dovođenje drugih Kristu i slavljenje Krista.
Međugorje je mjesto gdje se mole milijuni krunica i gdje milijuni ljudi traže Božji blagoslov preko Marije. Nisam još doživio slično mjesto. U Lourdesu i Fatimi još nisam bio. Vjerujem da je i tamo slično. Upravo zbog toga, neovisno o ukazanjima, Međugorje je mjesto posebne Marijine djelotvorne, zagovorničke prisutnosti preko koje se očituju Božja djela i daruju velike milosti, te događaju brojna čudesa, a najveća od njih su obraćenja ljudskih srdaca. To se može dogoditi bilo gdje, ali intenzitet i količina toga u Međugorju je znatno veća u odnosu na druga mjesta (izuzev mjesta poput Lourdesa, Fatime, gdje je sličan intenzitet i kvantitet). Stoga je i broj obraćenja i čudesnih fizičkih trenutnih ozdravljenja od neizlječivih bolesti u Međugorju veći nego u mjestima, gdje nema toliko snažne koncentracije zajedničkog čašćenja Marije i utjecanja Bogu preko nje.
Kada je Božja milost djelatna u čovjeku preko Marijinog zagovora?
Bog je svemoguć i sveprisutan, a njegova prisutnost je u čovjekovu srcu djelotvorna tamo gdje je to čovjekova slobodna volja dopušta, gdje je čovjek otvoren milosti, gdje je prisutna zajednica koja vjeruje, koja mu se klanja i koja slavi Boga. Bog je prisutan za svakog čovjeka, traži svakog pojedinog. Isus je umro za svakog čovjeka. Želi spasiti svakog čovjeka, ali ga ne može spasiti ako mu to čovjek ponizno ne dopusti i ako nema srce koje je spremno tražiti istinu i suočavati se sa samim sobom i mijenjati se. Bog progovara svakom čovjeku u njegovoj savjesti, dakle prisutan je u životu svakog čovjeka, ali to još ne znači da će se dogoditi plodovi te prisutnosti. Da bi se oni dogodili, čovjek se treba otvoriti milosnom djelovanju Božje prisutnosti.
Slično je i s Marijinom prisutnosti. Ona moli za spasenje svakog čovjeka i po toj molitvi za svakoga, ona je i prisutna u životu svakog čovjeka. Ta prisutnost, opet neće uroditi plodom ako čovjek ne otvori srce toj milosnoj prisutnosti Marije, koja je posrednica svih milosti. Marijina zagovornička, djelatna, posrednička prisutnost je djelotvornija tamo gdje joj se ljudi utječu otvorenog srca, tražeći preko nje put do Isusa. Upravo to se događa u Međugorju u velikom intenzitetu i kvantitetu. To vrijedi ne samo za Međugorje nego i općenito, bilo u nekoj obitelji, zajednici, na nekomu mjestu... Što se snažnije moli sveta krunica, časti Presveta Djevica Marija, odnosno slave Božja djela učinjena po njoj, Marija je više na djelu i snažnije se očituju Božja djela preko nje koja mi slavimo i po njoj častimo.
Dakle gdje god se Marija nasljeduje, gdje ljudi vjeruju u njezinu djelatnu, zagovorničku prisutnost koja čuje ljudske iskrene vapaje, tu i Marija snažnije posreduje. Tu se Marija snažnije očituje tako da dovodi ljude Kristu. Tu se Bog snažnije preko Marije proslavlja i čini svoja divna djela. Budući da se u Međugorju Mariji utječu milijuni ljudi otvorenog srca, spremni su primiti Božju milost po njezinom zagovoru, ne ovisno o tomu da li tamo netko i fizičkim očima vidi tu duhovnu stvarnost ili ne. Zbog toga je u Međugorju, Božja milost po Marijinom zagovoru u Međugorju djelatna na poseban način i neovisna je o ukazanjima.
Zašto su nam potrebna posebna marijanska mjesta kad se Gospi možemo utjecati bilo gdje?
Ljudi u svakodnevnom životu često zaboravljaju na Božju prisutnost te budu previše okupirani i odvučeni drugim, nerijetko nevažnim stvarima. Isto tako, rekao bih još češće, zaboravljaju na Marijinu prisutnost, stoga su nam potrebna posebna mjesta u kojma će ljudi biti svjesniji Marijine prisutnosti i njezinog posredovanja.
Siguran sam da Sotoni jako smeta Međugorje
Sotona ne može podnijeti Mariju, njezinu savršenu poniznost, savršenu Božju proslavu u njoj i po njoj, njezinu zagovornu molitvu za druge, zapravo sve što je povezano s Marijom. Mislim da njemu ne znači puno da li se Gospa ukazuje ili ne. Dovoljno je za njegovu mržnju da se u Međugorju mnogi ljudi utječu Bogu po Mariji i da mole krunicu po kojoj se događaju brojni dobri plodovi i uslišanja po Marijinom zagovoru. Svaka Zdravo Marija, je molitva poniznosti, gdje se ljudi priznaju grešnima i uzdaju se u Marijin zagovor sada i na času smrti. Krunica je i molitva zajedništva. Sotona također ne podnosi zajedništvo i želi ga razoriti. U svakom slučaju jako mrzi molitvu krunice i želi je spriječiti na sve moguće načine.
Budući da je Međugorje mjesto u kojemu se izmole milijuni krunica, zaključujem da jako, ali stvarno jako mrzi Međugorje i da ga se jako boji. Milijune svetih ispovijedi i svetih pričesti neću ni spominjati u ovom kontekstu. Kada se pišući o Međugorju u lošem kontekstu naslađuju naši anticrkveni, idolopoklonički mediji, u svojoj plitkoći razmišljanja glumatajući stručnjake po pitanju teologije, i to ide u prilog tomu da Sotoni jako smeta Međugorje. Opet se radi o manipulaciji, jer iskorištavaju samo stav biskupa Ratka Perića o ukazanjima, što je samo jedna dimenzija Međugorske priče. Divna Međugorska priča je ispisana s nebrojenim promijenjenim životima, koje bi bilo tko teško uspio sabrati i za dva života, bez prestanka neumorno radeći.
Ukazanja su u toj priči možda i najmanje važna. Vjerojatno mnogi ljudi čije je živote Bog preobrazio u Međugorju nisu vidjeli Gospu fizičkim očima, ali su u svojoj nutrini doživjeli milost i ljepotu nježnog Marijinog dodira koji ih je doveo Bogu. Siguran sam da biskupu Ratku ne smetaju brojna obraćenja, ispovijedi, krunice, klanjanja, svete mise u Međugorju, i drugi divni sadržaji, nego govor o ukazanjima za koja on misli da se nisu dogodila. Ako se i nisu dogodila, to ne sprječava Boga da djeluje po Mariji i da je Marija tamo prisutna i na poseban način djelatna iz jednostavnog razloga jer joj se tamo mnogi utječu otvorenog srca.
Ako i nema ukazanja ne znači da nema Božjeg nadnaravnog djelovanja po Mariji
Ako nema nadnaravnog događanja po pitanju ukazanja, to ne znači da nema nadnaravnog djelovanja Božje milosti na ljudsku narav, u svim onim srcima koja su se tamo otvorila preobražavajućoj milosti Božjoj kojom Bog svojom savršenom nadnaravni izgrađuje i posvećuje našu palu narav. Svako obraćenje i promjena srca su povezani s nadnaravnom dimenzijom, kao i svako čudesno ozdravljenje od neizlječive bolesti. U tomu kontekstu u Međugorju je itekako prisutna i djelatna nadnaravna stvarnost jer su dogodile tisuće obraćenja, te duhovnih i tjelesnih ozdravljenja. Treba li većih znakova nadnaravnih zbivanja od stotine fizičkih ozdravljenja od raznih neizlječivih bolesti. Postoje svjedočanstva slijepih osoba koje su progledale, nepokretnih osoba koje su ustale iz kolica i mnoga druga. Od njih možda važnija i veća, a zasigurno puno brojnija su čuda duhovnih ozdravljenja i obraćenja očitavana uistinu promijenjenim i preobraženim ljudskim životima.
Zašto ići u Međugorje, neovisno o ukazanjima?
Da se u Međugorju ne mole milijuni krunica, da se uopće ne spominje i ne zaziva Marija, da uopće ne postoji Brdo ukazanja, postoji brdo Križevac, koje može, i bilo bi lijepo da posjeti svaki vjernik koji je to u mogućnosti. Fascinira me činjenica da su taj križ svojim rukama podigli župljani. Tone i tone građevinskog materijala su golim rukama odnijeli na vrh brda Križevac. Predivna priča natopljena ljudskim znojem, žrtvom i naporom. Predivan, uzdignuti bijeli križ u kojemu je ugrađena relikvija Kristovog križa, donesena iz “vječnoga grada” Rima, uistinu je prekrasan i milostan prizor koji te čeka nakon napornog penjanja. Najsnažniji milosni trenutak u Međugorju sam doživio upravo podno toga križa i u ispovjedaonici 2007. godine. Ne samo ja, nego i tisuće drugih. Sotona sigurno mrzi Križevac, relikviju Kristova križa, ljudsku žrtvu i čovjekovu spremnost volje da se popne na to brdo moleći pobožnost križnoga puta. Križevac je uistinu posebno mjesto, gdje su posredovane brojne milosti, gdje je isplakano tisuće obraćeničkih suza, gdje su se dogodila i brojna čudesna ozdravljenja. Za Križevac je vezano i čudo za vrijeme rata, o kojemu su kasnije posvjedočili neprijateljski vojnici koji su htjeli pogoditi i razoriti križ oružjem, ali to jednostavno nisu uspjeli unatoč brojnim pokušajima. U Međugorju se ispovijedaju milijuni ljudi i to na mnogim jezicima, u vremenu kada se na zapadu malo tko ispovijeda. Kakvog li čuda i znaka za vrijeme u kojemu živimo. Netko tko živi u Njemačkoj, možda će lakše doći do ispovijedi na svome jeziku u Međugorju nego li u svojoj zemlji.
U Međugorje se može hodočastiti i svetom Jakovu, kao što u Santiago de Compostelu ljudi hodočaste tomu svecu.
Hodočastiti se može i Mariji, neovisno o ukazanjima, jer ona je Majka čitave Crkve, i može joj se utjecati po svem svijetu, po svoj katoličkoj crkvi. Mislim da gotovo nema ni jedne katoličke crkve na svijetu koja nema neko marijansko obilježje. Uostalom u Međugorskoj crkvi se nalazi kip Gospe Lourdske, kao što se primjerice nalazi i u nekim isusovačkim crkvama, koje nisu posvećene Gospi Lourdskoj, a unatoč tomu ljudi u te crkve hodočaste upravo Gospi.
Čemu tolika buka oko Međugorja kad privatne objave, čak ni one priznate od crkve, nisu obvezatne za vjerovati?
Privatne objave, čak i one priznate od službene Crkve nisu obvezujuće za vjerovati. Mnogi vjernici u njih vjeruju i prepoznaju nešto što im koristi na njihovom duhovnom putu, ali to nisu obvezni. Privatne objave koje još nisu priznate također mogu pobuditi vjeru mnogih vjernika koji su primjerice u Fatimi hrlili na mjesto ukazanja, bez da su znali da li se radi o autentičnim ukazanjima. Ono što je zajedničko svim privatnim objavama, u početku su bile ne shvaćene, strogo propitivane, osporavane i dovođene u pitanje, što je u redu. Ovdje navodim i što Katekizam Katoličke crkve u broju 67 kaže o privatnim objavama: Tijekom stoljeća bilo je takozvanih "privatnih" objava. Neke od njih je priznao crkveni autoritet. One ipak ne pripadaju u polog vjere. Uloga im nije da "poboljšaju" ili "upotpune" konačnu Kristovu objavu, nego da pomognu da se od nje u određenom povjesnom razdoblju potpunije živi. Pod vodstvom crkvenog učiteljstva osjećaj vjernika znade razlučiti i prihvatiti ono što je u takvim objavama Crkvi istiniti poziv Krista ili njegovih svetaca. Kršćanska vjera ne može prihvatiti "objavâ" koje bi htjele nadići ili ispraviti objavu koja je u Kristu dovršena. Ovo bi trebao biti glavni kriterij za prosuđivanje Međugorja kako mjesta ukazanjia i privatnih objava, što je opet ponavljam manje važno.
Ne može se reći sa sigurnošću da li se radi o ukazanjima ili ne
Mislim da nitko ne može reći sa sigurnošću da li se radi o ukazanjima ili ne. Papinska komisija, koja još nije ni donijela konačan sud, nije nepogrešiva, kao ni lokalni biskup, ili bilo tko drugi. Nepogrešivi su samo: sveopći crkveni sabor (zadnji takav održani, bio je II Vatikanski koncil) i Papa (ali ne kada recimo propovijeda ili nešto napiše na Twitteru) nego kada svečano s katedre proglašava neki nauk o pitanju vjere i morala. Papinske komisije su znale donijeti krivi sud koji je kasnije crkva promijenila. Primjer za to je suspendiranje oca Pia iz Pietrelecine, kojega je kasnije papa Ivan Pavao II proglasio svetim. Savjetujem svima dobronamjeran oprez i otvoreno srce i za jednu i za drugu mogućnost. Uvjeren sam kad se i ne bi radilo o ukazanjima, da to ne bi umanjilo Marijinu posredničku ulogu i njezinu djelatnu prisutnost koja je u Međugorju aktivna i učinkovita na poseban način i zbog tih dobrih plodova se treba radovati.
U teškim vremenima potrebna nam je na poseban način Majčina pomoć
Živimo u jako teškom vremenu, stoga nam je sigurno potrebna jedna vrlo snažna Marijina posrednička prisutnost neovisno o ukazanjima, a ako Bog dopusti i česta ukazanja u Međugorju ili bilo gdje drugdje tko smo mi da mu sprječavamo. Marija je Majka koja nikada ne napušta svoju djecu, i što su ona u većoj potrebi i opasnosti to ona snažnije želi biti s njima i na sve moguće načine želi ih hrabriti i poticati da se ne boje nego da budu sigurna u Kristovim rukama. Budući da živimo u tako teškim vremenima ne bi mi bilo teško prihvatiti da se Gospa svakodnevno ukazuje na puno više mjesta u svijetu.
Međugorje mi je pomoglo da više razmatram o Marijinoj jednostavnosti
Najčešći prigovor na račun Gospinih ukazanja u Međugorju, bio je toliki broj ukazanja, koji je uistinu ogroman i za čovjeka zbunjujući uz preveliku jednostavnost i sličnost brojnih poruka. Tako velik broj, ponekad i banalan način ukazanja ponekad mi nije lako prihvatiti, ali ne isključujem tu mogućnost ako Bog tako hoće. Bog se u svojoj slobodi i ljubavi ponizio postavši čovjekom i ostavivši nam se u Presvetoj euharistiji svakoga dana. Nije li to puno veće čudo od brojnih ukazanja, gdje se navodno Gospa ponižava dopuštajući ljudima da je dotaknu. Nije li se Gospodin onda puno više ponizio jer dopušta da ga svakoga dana dotičemo i blagujemo u presvetoj euharistiji. Nije li dopustio da nevjerni Toma dotakne njegovo proslavljeno postuskrsno tijelo i stavi ruke na mjesto čavala. Baš ta poniznost Božjeg silaska među ljude, njegovo utjelovljenje i smrt na križu, je ono što mnoge i danas zbunjuje. Židovima i muslimanima to je velika, teška i nezamisliva sablazan. Ateistima i agnosticima to je smiješno i nezamislivo, a kršćanima koji su otvoreni Bogu to je snaga Božja koja dubinski preobražava njihove živote.
Još od objave u Starom zavjetu, Bog se nije lišavao spustiti među svoj narod i s njime hoditi prašnjavim stazama te prebivati u šatoru sastanka. Zašto bi se onda Marija lišavala dolaziti ljudima u njihove najobičnije životne situacije koje je i sama prošla. Isus je jednostavan. Marija je jednostavna. Ta jednostavnost nas komplicirane često zbunjuje. Isus je zbunio apostole kada je izabrao Petra za poglavara Crkve, jer je Petar bio oličenje ljudskih slabosti zbog kojih je i zatajio Isusa. U tomu duhu vidimo da Bog, često ne bira najbolje, nego one koji to nisu, da bi se preko njihovih slabosti proslavio, kako se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Njim (Usp 1 Kor 1, 27).
Ukoliko Međugorska ukazanja jesu istinita, sviđa mi se što je tada također prisutna ta logika Božjeg izbora. Izabrani su obični maleni ljudi, koje je po njihovom navodu Gospa izabrala upravo zato što nisu najbolji. Ako je tomu tako onda je Međugorje i po tomu pitanju znak vremena, u kojemu se nakon II vatikanskog koncila naglašava važnost vjernika laika, koji su stoljećima bili zapostavljeni u Crkvi zbog izraženog klerikalizma. Zašto bi se Gospa ukazivala samo redovnicima ili svećenicima? Laici su također Crkva. Crkva je čitav narod Božji, klerici, redovnici i laici. Put obitelji također je put svetosti. Ako bi se Gospa ukazala malenim "običnim" ne savršenim obiteljskim ljudima koji nakon toga nisu otišli u samostan u tomu ne bih vidio problem, nego samo znak vremena u kojemu Bog ukazuje na veliku potrebu za svetim obiteljima te njihovim poslanjem i svjedočenjem vjere u svijetu.
Što se tiče sadržaja poruka, uistinu je jednostavan sadržaj. Pitam se nije li Marija ona koja je najizvrsnija učiteljica jednostavnosti i poniznosti. Nekad je toliko jednostavna da nas zbunjuje. Uostalom, poruke se uglavnom svode na dovođenje ljudi Kristu što i jest Marijino glavno poslanje. Te poruke pozivaju na Klanjanje Isusu, na obraćenje, na redovitu ispovijed, na post, na molitvu srcem koja je razgovor s Bogom, a ne neko blebetanje. Temeljne stvari su u svojoj biti jednostavne, a budući da ih mi često zaboravimo, ili previdimo, potrebni su nam podsjetnici na njih. Marija je savršeni podsjetnik na jednostavnost života i na usmjerenost na Krista u svemu.
Budimo svjesni Marijine prisutnosti u našem svakodnevnom životu
Osobno nisam fizičkim očima vidio Gospu, ali vjerujem u njezinu prisutnost, kako u bilo kojoj crkvi, kapelici, tako u Međugorju ili bilo gdje drugdje. Kažu gdje je Petar ondje je i Kristova crkva, tako i ja kažem gdje je Marija na poseban način čašćena i zazivana tu je i milosna djelotvornost njezinog Sina Isusa Krista na poseban način snažna. Stoga nastojim što češće biti s vjerom svjestan Marijine prisutnosti i zasigurno će Krist biti djelotvorniji u mome životu.
Ponovit ću s don Boscom “Marija je tu” i želim vam svako dobro i pozivam vas da zakoračite u svaki novi dan s Marijom i Isusom. Neka Marija bude uvijek ta koja će bdjeti nad nama i koja će nas vratiti na pravi put kada se izgubimo. Ona je ta koja zna najbolji put do Isusa. Stoga se radujem svim mjestima na kojima se zaziva Marijin zagovor, časti njezina osoba i Božja djela u njezinom životu, te se nasljeduje njezin primjer, a to je zagledanost u Krista koji jest Alfa i Omega. Neovisno o ukazanjima čašćenje Marijine osobe u Međugorju nužno dovodi do povezanosti s Kristom, koji je Bog i ima vlast i moć preobražavati naše živote i spašavati nas. Preko Marije k Isusu to je uistinu najljepši i najsigurniji put.
Fr. Ivan Dominik Iličić OP | studenti.dominikanci.hr
