Jer Međugorje nije samo mjesto, niti je samo hodočasnička destinacija; ono je tijekom proteklih desetljeća postalo svojevrsni duhovni fenomen našega vremena, mjesto na kojem milijuni ljudi svjedoče da su prvi put nakon mnogo godina ponovno osjetili Božju blizinu, mjesto na kojem su se nakon desetljeća vratili sakramentima, oprostili onima koje su smatrali neoprostivima ili pronašli mir za kojim su tragali cijeli život.
Nebo koje govori jezikom Kristova vremena
Ovogodišnja devetnica Kraljici Mira, koja se održava uoči obljetnice prvih ukazanja iz lipnja 1981. godine, ponovno je otvorila jednu od najmističnijih dimenzija međugorskog fenomena, budući da je vidjelica Marija Pavlović-Lunetti tijekom više molitvenih susreta posvjedočila kako se Gospa tijekom ukazanja molila na svom majčinskom, aramejskom jeziku.
Za mnoge će to možda zvučati tek kao zanimljiv detalj, no za vjernike ta činjenica nosi iznimno duboko značenje, jer aramejski nije samo drevni jezik jednog vremena, nego upravo jezik kojim je govorio Isus Krist, jezik kojim je naviještano Evanđelje, jezik Posljednje večere, jezik kojim su izgovorene riječi „Talitha kum“, „Effatha“ i „Eloi, Eloi, lama sabahtani“, riječi koje su zauvijek obilježile povijest spasenja.
Zašto upravo sada? Zašto upravo tijekom devetnice? Zašto upravo u godini obilježavanja 45. obljetnice ukazanja?
Možda zato što Međugorje od samoga početka nije pozivalo na ništa novo, nego upravo na povratak izvoru, povratak Kristu, povratak Evanđelju i povratak onoj jednostavnoj, ali dubokoj vjeri prvih kršćana, vjeri koja je sposobna promijeniti ljudsko srce.
Međugorje kao nastavak Fatime
Kada se Međugorje promatra u širem povijesnom kontekstu marijanskih ukazanja, gotovo je nemoguće ne povući paralelu s Fatimom.
Ako je Gospa u Fatimi 1917. godine upozoravala čovječanstvo na opasnosti koje proizlaze iz odbacivanja Boga, na ratove, progone Crkve i duhovne posljedice grijeha, tada mnogi vjernici smatraju da Međugorje predstavlja svojevrsni nastavak toga majčinskog plana spasenja, ali prilagođen čovjeku našega vremena.
Nije nevažno ni to da su se ukazanja u Međugorju dogodila usred komunističkog režima, u društvu koje je sustavno potiskivalo vjeru iz javnog života, niti je slučajno da su se dogodila upravo u zemlji koja će samo deset godina kasnije proći kroz jedno od najtežih razdoblja svoje povijesti.
Brojni vjernici upravo zato vjeruju da je Međugorje bilo i ostalo svojevrsni proročki znak vremena, poziv čovječanstvu da se vrati Bogu prije nego što posljedice ljudskog udaljavanja od Boga postanu još teže.
Zašto milijuni dolaze?
Možda najveća tajna Međugorja nije u samim ukazanjima, nego u plodovima koji su iz njih proizašli.
Teško je pronaći drugo mjesto u svijetu u kojem se svakodnevno ispovijedaju tisuće ljudi, u kojem nastaju brojna svećenička i redovnička zvanja, u kojem toliki ljudi svjedoče o obraćenjima, oslobođenjima od ovisnosti, ozdravljenjima duše i tijela te dubokim unutarnjim promjenama.
Brojni hodočasnici svjedoče o iskustvima koja ne mogu objasniti ljudskom logikom, govoreći o dubokom unutarnjem miru, o neobjašnjivim iskustvima tijekom molitve, o mirisu ruža bez vidljivoga izvora, o neobičnim svjetlosnim pojavama, o snažnom osjećaju prisutnosti svetoga ili jednostavno o uvjerenju da su upravo ondje na poseban način osjetili da Nebo nije daleko.
I upravo je ta stvarnost možda najveće čudo Međugorja.
Jer i kada bi nestali svi izvanjski znakovi, ostala bi činjenica da se milijuni ljudi iz Međugorja vraćaju drugačiji nego što su došli.
Poruka devetnice: Molitva koja povezuje Nebo i zemlju
Posebno snažne bile su i ovogodišnje poruke tijekom devetnice u kojima Gospa, prema riječima Marije Pavlović-Lunetti, poziva na molitvu za obitelji, za mir, za zaštitu života, ali i na molitvu za pokojne i cijelu obiteljsku lozu.
U vremenu u kojem suvremeni čovjek gotovo da više i ne razmišlja o vječnosti, o Čistilištu, o zajedništvu svetih i o činjenici da smrt nije kraj, nego prijelaz, upravo te poruke podsjećaju da između živih i pokojnih postoji tajanstvena povezanost ljubavi koja nadilazi granice vremena i prostora.
Kršćanstvo je od svojih početaka bilo religija otajstva, religija koja čovjeku ne govori samo o ovome svijetu, nego i o nevidljivoj stvarnosti Neba, anđela, svetaca i vječnoga života, a Međugorje već gotovo pola stoljeća upravo na to neumorno podsjeća.
Možda je upravo zato Gospa ovih dana molila na aramejskom
Možda upravo zato činjenica da Gospa, prema svjedočanstvu vidjelice, moli na aramejskom nije tek zanimljiv mistični detalj, nego duboka poruka čovječanstvu koje se često izgubilo među prolaznim stvarima, jer kao da Nebo ponovno želi čovjeku progovoriti jezikom početaka, jezikom kojim je govorio Isus, podsjećajući nas da budućnost čovječanstva ne leži u nečemu novome, nego u povratku izvoru.
A možda je upravo u tome najveća tajna Međugorja, jer ono već četrdeset i pet godina neumorno ponavlja da Bog nije odustao od svijeta, da Gospa nije prestala zagovarati čovječanstvo i da se, usprkos svim kušnjama kroz koje prolazimo, povijest čovjeka ne piše samo na zemlji, nego i na Nebu.
M.Z/Medjugorje-info.com
