Zapravo ono što današnjem čovjeku najviše treba! Čudesni su Božji putovi kojima vodi pojedine duše. Tako su neki doživjeli Međugorje u snu: neki su vidjeli crkvu i oba brda , neki su osjetili zov za vrijeme molitve, neki svjedočeda su se posve slučajno našli u Međugorju. Za one koji vjeruju slučajnosti nema. Ništa se ne događa bez Božjeg znanja i njegove volje.
Mnogi iskreno priznaju da bez Međugorja ne bi mogli zamisliti svoj sadašnji molitveni život, svoju potpunu promjenu, svoju osvjedočenu vjeru. Tako svjedoče da je Bog zaista na djelu u Međugorju. Iz Međugorja se ljudi vraćaju drukčiji, ljudskiji, pravedniji, čestitiji i blaženiji...
Godine 1988. Ivan Pavao II. rekao je južnoameričkim biskupima: "Međugorje, Međugorje, Međugorje? Samo se dobre stvari događaju u Međugorju. Ljudi idu na ispovijed Ljudi se klanjaju euharistiji i okreću prema Bogu. Čini se da se samo dobre stvari događaju u Međugorju!"
U Međugorju se osjeća stvarna Božja nazočnost i brižna ljubav Kraljice Mira. Ono je već godinama mjesto žarke molitve, potresnih obraćenja, čudesnih ozdravljenja i radosne nade. Doista, snaga milosti Božje tu je toliko jaka da se zorno pokazuje u brojnim izvješćima o obraćenjima i čudesnim duhovnim i tjelesnim ozdravljenjima. Zanimljivo je da su gotovo svi koji dođu u Međugorje uvjereni da su u pravome trenutku na pravome mjestu. Manje-više svatko je od tih nebrojenih milijuna hodočasnika doživio ono što se ne može lako zaboraviti. Mnogi čeznu da se ponovno vrate izvoru velike milosti. I mnoštvo je mladih osjetilo snažan Božji zov i obratilo se. Mnogi su se odlučili za duhovno zvanje. Nekoliko je crkvenih starješina sa zahvalnošću Bogu i Gospi posvjedočilo da su mnoga svećenićka i redovnička zvanja njihovih kandidata povezani upravo s Gospinim ukazanjima u Međugorju.
