Dopusti mi da ti ispričam. Sve ono što ti nikada nisam rekla. Kada pogledam tvoje oči vidim sve one trenutke proživljene ali i one skrivene negdje duboko na dnu tvojih želja. Onoga dana kada si me rodila počela je ljubav. Ta ljubav imala je 25, oči boje jantara, crnu valovitu kosu i put bijelu poput snijega. I još ima. Ima i ruke nositeljice svih mojih teškoća. Ima i leđa koja drže sve uvrnute svjetove mojih želja, uspjeha i mojih padova. Njene ruke imaju ucrtane sve moje prvo. Moje korake, moje riječi, moje osmjehe. Ona je moj heroj, moja kraljica i darovan biser. Ona je čvrsti oslonac mojim olujama. Nevjerojatna je snaga u njoj. Kao i u svakoj majci. Danas ima 45, a njene oči još su iste kao onog dana kada me je rodila.
Jedna velika kompanija objavila je nedavno oglas za posao koji neće biti plaćen i ima radno vrijeme od 0-24. Svi prijavljeni za taj posao ostali su bez teksta, a onda ima je rečeno, to je posao majke. Nitko ne zna koliko njeno srce može podnijeti. Najdraža majko, hvala ti za sve, za sve što daruješ meni, što daruješ svijetu, što mi pokazuješ sve ono što znam.
Ali osim ovozemaljskih majki postoji i još jedna. Ona koja na nas neprestano čeka. Da joj dođemo. Da nas ogrne plaštom svoje neizmjerne ljubavi. Da ova svoja mala bića podigne kada nam je najteže i kada nemamo snagu govoriti. Neka naše srce govori. Recimo Majci da je volimo i onda kada ne osjećamo ništa. Ona će nas povesti kao malo dijete. Njena ljubav čeka, strpljivo i tiho da nas zagrli poput stare majke koja čeka sina pri povratku iz rata. Jedna meni draga osoba često kaže koliko je Majčina ljubav velika i koliko joj zahvaljuje na svemu što čini u njenome životu. Prepustimo joj sve svoje trenutke. Prepustimo joj da nas vodi, da nas dovede do našeg konačnog cilja, onog njenog najvlastitijeg, da nas dovede Kristu. Ona će nas sigurno dovesti k Njemu, samo joj se prepustimo jer majka ipak najbolje poznaje svoje dijete.
Najdraža Majko, hvala ti za sve! Blagoslovi sve naše ovozemaljske majke, i daj da nam riječi svetog Ivana Pavla II. uvijek odzvanjaju u mislima: “Ljubite svoje stare roditelje! Oni su vas s radošću prihvatili kad vas je Bog njima poslao. Zato vas molim, poštujte svoje stare roditelje! Kad ih Bog jednom pozove na vječni počinak, ostat će iza njih prazno mjesto. A to prazno mjesto ti ćeš popuniti jer ćeš dotle i ti ostarjeti. A sve što ste vi činili svojim roditeljima, to će vam vaša djeca uzvratiti. Zato vas opominjem i unaprijed molim: Volite i poštujte svoje stare roditelje!”
