Evanđelist nije zapisao ni riječ o tome. Možemo samo naslućivati odgovor, koji bi utažio našu znatiželju, ali upoznat ćemo ga tek u punini Božjeg zagrljaja. Isusovo preobraženje podsjeća na susret Mojsija s Bogom u gorućem grmu, koji je gorio, ali nije izgorio. Podsjeća također na mnoge detalja iz života proroka Ilije koji je izgarao za Gospodina.
Nadalje, samo brdo podsjeća na susret Mojsija i Jahve na Sinaju. I tada je gusti oblak prekrio cijelo brdo. Nitko se nije smio približiti brdu jer ga je obasula Božja prisutnost. Samo trojica, su mogla čuti Božji glas (Izl 24; Aron, Nadab, Abihu). Oni su bili svjedoci Božje zauzetosti za Savez između Boga i čovjeka. Svi se ti prethodni događaji otkrivaju u Isusovu poslanju po mnogočemu i na visokoj gori, koja će zauvijek ostati simboličnim mjestom susreta Boga i čovjeka.
O čemu su dakle s Isusom razgovarali Mojsije i Ilija? Predmnijevam da je im Isus otkrivao sve ono što se do ovog trenutka odnosilo na njega i sve što će se uskoro dogoditi. To su, dakle Božja obećanja o Mesiji i njegovoj spasonosnom poslanju koje nakon muke i smrti završava uskrsnućem (usp. Lk 9,31). U trenutku preobraženja visoku je goru također zasjenio oblak, koji postaje znakom Božje slave i njegove prisutnosti među narodom.
Vjerujem da su ga sada prepoznali starozavjetni proroci. Oni su svjedocima istinitosti događaja prema židovskom pravilniku, koju ozakonjuje istinu po svjedočanstvu dvojice muškaraca (Iv 8,17). U trenutku preobraženja, Ilija i Mojsije su u posebnosti bjeline Isusove haljine prepoznali obećanog Mesiju, koji mora umrijeti kako bi iznova Bog pozvao čovjeka u Novi savez. Ljudski je grijeh prekinuo savez. Zato je potreban Mesija, koji će ga ponovno uspostaviti. Potreban je Novi Savez potvrđen Božjom krvlju.
Svi su tada gledali Božju slavu i prisutnost. Gledali su Onoga koji JEST. Čuli su glas Ovo je moj Sin ljubljeni, njega slušajte! To je bio glas Boga Oca koji je uputio svjedoke, a po njima i nas na sve novo, na novoga Proroka, koji je podignut nakon Mojsija. Bog izričito upućuje na Sina kojega treba slušati.
Krv novoga Proroka–Mesije jače progovara nego Abelova (Heb 12, 24). To je krv novoga Izaka, kojega Otac predaje u ruke ljudima, a zajedno s njim ljudima sve daruje (Post 22,1-2.9.10-13.15-18). Sada dolazi sve novo (Otk 21,5). Neka sada dođu k Isusu Kristu svi narodi zemlje jer su iz njegova boka, u trenutku smrti, potekli potoci žive vode (Iv 7,39; Iv 19,39). Preobraženje na gori priprema je na Novi savez.
Čini se da se Petar želi uključiti u dijalog između Isusa, Ilije i Mojsije. Prizor Isusova preobraženja posebno je bogat teologijom. Vrijedi zapaziti da je Petar malo prije Isusova preobraženja javno ispovjedio svoju vjeru u to da je Isus Krist – Mesija (Mk 8,29). Međutim, sve to što on sada vidi i čuje ne može razumjeti. Njega, kao i ostale, preplavio je strah od nepoznate situacije u kojoj se ne snalazi i ne zna zapravo što bi rekao: Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.
On izgovara te riječi pri kraju židovskog Blagdana sjenica, koji je iznova podsjećao na izlazak Izabranog naroda iz Egipta. Nije, dakle čudo da želi ugostiti neobične goste.
To su bili nevjerojatni trenuci u koje mnogi nisu povjerovali.
Isusovo preobraženje ohrabruje i nas. Potiče na povjerenje prema Bogu, poput Abrahama, koji Bogu u ruke predaje sve svoje planove i vizije kako bi trebao izgledati život.
Poput Petra i izabranih apostola željeli bismo bez prestanka gledati čudesnu Božju slavu. To je sve nama ponuđeno u Božjoj riječi i svetoj Misi. Isus je prisutan i sada s nama na našim životnim usponima i silaženjima s visoke gore. Mnogi nam neće povjerovati ili će nas držati za luđake zbog žive vjere i življenja Novoga Saveza čistim srcem. Sjećajmo se često Isusova preobraženja. Jer ako Bog je za nas tko će protiv nas? (Rim 8,31) Moramo sići s brda i nastaviti hod.
