Prorok govori o čovjeku koji pješice odlazi od Boga. To je vrlo tužna slika. Takva osoba je sva u verigama i predvođena neprijateljem. Prljava je i siromašna, tipičan nesretnik koji je sve izgubio, obična mizerija koja luta i ne nalazi puta u prljavoj odjeći. Ali Bog želi i takvu osobu. Kaže joj da baci svoje prljave haljine i da se skine do gola. Možemo li si zamisliti taj prizor! Bog pere takvu osobu – muškarca ili ženu. To je vrlo intimna slika poznata u našim domovima kada majka ili otac peru i njeguju svoje dijete. Tako Bog uzima sve najbolje što ima: najmekši gel, najbolje krpice, dozira temperaturu vode, najmirisniji šampon. Udarce i rane zalijeva najboljim balzamom i vinom. Nadalje, oblači je u nove haljine, a na glavu stavlja predivan dijadem. Nakon te posebne terapije ljubavi Bog vodi svoje dijete kao što kralj vodi kraljicu. Trče zajedno u radosti. Bog je toliko blizak čovjeku da po svojoj riječi snižava sve visoke gore i vječne klisure, zasipava doline i ravna zemlju. I pokazuje ljepotu svega što je ta osoba dobro učinila. Gledaju se zajedno kao kralj i kraljica. Veliko je Božje milosrđe. Ono je najdublje Božje svojstvo.
Mi smo ti koji pješice odlazimo od Boga. Često nas vodi nevidljiv neprijatelj. Odvodi nas na mjesta gdje su visoka brda i planine i govori nam da ih tu nema. Obećava nam puno toga, ali u stvari sve je to laž. Na kraju nam sve oduzima. Padamo u doline i rupe koje često ne vidimo. Često smo pretučeni i krvavi zbog udaraca koje zadobivamo. Znojni i prljavi kročimo u grijehu. Nosimo nevidljive lance koji nam onemogućuju hod. I tako zapušteni padamo na zemlju. No, u svetoj misi i po sakramentu pomirenja, Bog nas poziva k sebi. Tada nas skida do gola jer pred njim nije ni jedan grijeh skriven. Čisti nas koristeći najbolja sredstva. Pere kosu i cijelo tijelo kao što mati pere svoje dijete. Oblači svakome najbolje odijelo. I onda nas poziva u ljubavnu šetnju i pokazuje sve ono što je najbolje, a na glavu stava krunu. Tako je Bog bogat milosrđem. Zašto to ne vidimo? Zašto oklijevamo s povratkom Ocu?
Često gledamo samo na ono što nas pritišće, gledamo na verige na nogama i prljavo srce te jaučemo: Bog me više ne želi, odbacio me je od sebe. On me samo kažnjava. Tako gledaju samo robovi, a ne djeca! Iako se događaju padovi i još će se događati, ne smijemo ostati u duhovnoj dolini ili negdje iza brda koji nam zaklanja Oca koji je samo milosrđe.
Zato Crkva u evanđeoskom odlomku stavlja pred nas lik Ivana Krstitelja. On je najveći prorok. Njegovo ime znači Bog je milosrđe. Ivan se predstavlja također kao glas koji viče. To nas podsjeća na proroka Izaiju koji je imao istu ulogu u Starom zavjetu (usp. Iz 40,3-5). Ivan je bio za mnoge čudak. Imao je na sebi devino krzno i jeo je skakavce s medom. Krzno o kojem je riječ podsjeća na događaj s Hagarom koju je Abraham zajedno s malim Jišmaelom potjerao od kuće (Post 21, 1-21). Ona je lutala po pustinji s komadom kruha i nekoliko decilitara vode u vrču. Tu je vapila Bogu. Ostavila je svoje dijete toliko daleko koliko luk može dobaciti. To je dijete vrištalo. Njoj progovara anđeo s porukom: Bog je čuo tvoj vapaj. To znači i samo ime (Jišmael). Još joj je rekao: Ne boj se! I na noge! Tada Hagara opazi studenac, koji prije nije vidjela. I tako su mogli preživjeti, a Bog je od Jišmaela izveo veliki narod. Tu trojicu slobodno možemo usporediti sa sobom. Jišmael viče Bogu ali i Izaija i Ivan. Ivan je odjenut u devino krzno, a Jišmael ostavljen od grudi – jer to isto znači hebrejska riječ deva. Svi su u pustinji. Uvjeren sam da njihov glas dopire danas i do tebe iako to možda ne vidiš i ne osjećaš. To oni viču da se svaka dolina ispuni, da se poravna zemlja te svaka gora i brežuljak slegnu. To je zato da se nesmetano vratiš Gospodinu.
Moguće da se nalaziš u pustinji. Tu gdje je suho i beznadno. Osjećaš usamljenost jer i tebe je netko ostavio toliko daleko koliko luk može dobaciti. Tako i prilaziš ljudima. Skrivaš se i udaljavaš. Moguće da vapiš u pomoć u tom praznom mjestu. Možda je i tebi danas hladno i želiš se ugrijati. Jamčim ti da će Bog čuti tvoj vapaj! Ja ne znam kada, ali on će doći po tebe kao tat u noći i tebe će ukrasti sili tame.
Želi te oprati i ispuniti svojim milosrđem. Samo on može skinuti verige s tvojih nogu i obući te u nove haljine.
