Ozdravili su oni koji su trebali ozdravljenja. Koliko je ljudi moglo biti kraj Isusa? Evanđelje izvješćuje da je bilo pet tisuća muškaraca. Nama se to čini malo čudno da su tu bili samo muškarci. Mi smo više navikli da su većina žene u Crkvi. Ali, to je židovski način brojanja, koji je nama stran. Tu je moralo biti više od dvadeset tisuća ljudi jer je gotovo svaki došao sa svojom ženom pa tako i s djecom. Teško nam je reći koliko ljudi je ozdravilo. Jer Luka samo kaže ozdravili su oni koji su trebali ozdravljenja.
Svaka domaćica i svaki domaćin dobro znaju da je nahraniti takvo mnoštvo ljudi praktički nemoguće. Možda su neki među njima bili već iznemogli. Neki nisu jeli cijeli dan ili više. No, nisu se bunili da su gladni, niti su vikali s upozorenjem. Oni su ponajprije primili Isusove riječi. Nahranili su svoju dušu Božjom riječju. Vidjeli su čudesa. Isus ih hrani praktički ni od čega. Jer kako možeš nahraniti toliko tisuća s dvije ribe i pet kruhova, a da je još ostalo dvanaest košarica ulomaka – otpadaka, kojih nitko više ne želi.
Nema nas ovdje toliko tisuća, ali to nema značenja. Isus je među nama. On je prisutan među nama u svojoj riječi. Govori i nama o Kraljevstvu i hrani nas. Moguće da izgledamo poput onih dvanaest košara otpadaka. To je zapravo slika Crkve. Ona je izgrađena na temelju dvanaest apostola. Dvanaest košarica, u ovom slučaju, crkveni Oci uspoređuju s Crkvom. Otpatke nitko ne želi, ali Isus ih voli. Ulomci iz dvanaest košarica jako se sviđaju Isusu jer to smo mi.
Tijelovo je svetkovina u kojoj slavimo realnu prisutnost Krista pod prilikom kruha i vina. To je njegovo tijelo i njegova krv. To je novi savez krvi i tijela. No, nije to razlog za dokazivanjem Božje snage nad čovjekom, nego poziv na živo sjećanje na ono što je Isus učinio u dvorani Posljednje večere.
Osim toga što je Isus ustanovio sakrament euharistije, učinio je još nešto. Tu njegovu gestu Crkva čita tijekom večernjih obreda na Veliki četvrtak. On svojim učenicima pere stopala (usp. Iv 13,1-15). To je bio posao roba. Učitelj kleči pred svojim grješnim učenikom i pere mu noge. Ovakve geste ne poznaje ni jedna škola. Crkveni su se oci pitali odakle to Isusu? Grgur iz Nise govori da je Isus učinio ono što je učinila ona grješnica u Šimunovoj kući, kada je pala do Isusovih nogu plačući (Lk 7,37-50). Tada je Isus rekao da ga ona najviše voli. Možda iz tog razloga Isus tu gestu čini prema svojim učenicima jer ih ljubi do kraja. Nezamislivo je da je Bog toliko ponizan! Zato je Tijelovo svetkovina kada gledamo u Presveto Tijelo i Krv i divimo se ljubavi i poniznosti.
Tu smo kako bismo gledali Boga koji će nam prati stopala. Zasigurno će se u mnogim glavama pojaviti sumnja: To nije dobro Isuse da mi pereš noge! Ali tada će Isus reći: Nećeš biti sudionikom ovog zajedništva! Isus u svakoj misi darivajući svoje tijelo i krv, daruje svoju ljubav. Pada pred tobom i vapi: Darujem ti sebe. Dopusti da ti operem stopala.
Što mi imamo s tim? Gledajući i hraneći se otajstvom Bože prisutnosti među nama u Presvetom Oltarskom Sakramentu trebamo ubrati plodove i donijeti plodove. Bilo bi možda pomalo i čudno da ćemo jedan drugome prati stopala, ali možemo to učiniti na jedan drugačiji način. Ukoliko shvatimo pranje stopala kao čin ljubavi, onda to znači samo jedno: ljubimo jedni druge. Operi danas na svetkovinu Presvetog tijela i krvi Kristove stopala onome kojega redovito izbjegavaš ili možda već dugo nisi s njim u najboljem odnosu. Jer upravo je danas takav dan kada bismo to trebali učiniti. Znam, to je jako teško. Ali danas je taj dan kada trebamo posvjedočiti ljubav. Ne riječima i bogatim teološkim rječnikom nego djelima milosrđa. Drugi će povjerovati ne po uvjeravanju, nego upravo po djelima.
Danas Isus u svome Tijelu prilazi mojem i tvojem prljavom tijelu. On te želi oprati. Danas i svaki put kad ga primaš u Presvetom Oltarskom Sakramentu on ti daje poljubac i pere te. Svaki put kada primaš njegovo tijelo i hraniš se njegovom riječju učiš ljubiti druge oko sebe. Možda misliš da nije tako jer već godinama primaš pričest i ništa se ne mijenja i već si se potpuno navikao na okus posvećene hostije. Dok su išli kroz pustinju Izraelci su blagovali mȁnu. Na početku ona im je bila poput trave – bez okusa. Kasnije je postala za njih kao med i mlijeko, a na posljetku je imala okus kakav je svatko poželio. Ako ćeš primati euharistiju s vjerom, ona će ti postati slatka i tako ćeš naučiti ljubiti Boga i bližnjeg, čak i onoga za kojeg ne misliš da bi to ikada mogao!
